Eonima nošena, u pijesku pustinjskom paljena, rukama duše, pogledom srca sam te tražila, a ti si se smiješila samozaboravom, rađajući se, od mene se skrivala, plašeći se susreta koji je obećavao kidanje lanaca, a ne vezivanje..i zaljubila si se u dubine plavetne, a ja sam među zvijezdama tražila tvoj odsjaj..dušo moja, da li si to zaista ti? voliš svemirska prostranstva, jer znaš da sam tamo negdje ja..a ja volim dubine plavetne, jer osjetim da si tamo ti. nauči me disati pod vodom,nauči me, da sam sazdana od mora, i da se moja vatra neće ugasiti kad me preplaviš..a ja ću te naučiti kako da letiš, kroz tamni prolaz prođeš, i sebe ne izgubiš.. posvećeno maloj sireni, i svim dušama koje se mimoilaze i konačno pronađu u hodnicima sna..