Trinaesti    tjedan

 

 

1. ZAKON

Život je prepun  beskonačnih  mogućnosti.

—

 

 

Nije  teško  prebrajati broj sjemenaka u ja­ buci. Ali tko od  nas može  ustvrditi  koliko je jabuka u jednoj

sjemenci?

—    Anonimna

 

 

Istodobno ste i srce koje kuca i jedan je­ dini otkucaj u tijelu koje nazivamo čov­

ječanstvom.

—  Wayne  Dyer

 

 

Uronite u more misli i ondje pronađite bi­ sere koji nemaju

cijenu.

— Moses  ibn  Ezra

 

KAO LJUDSKIM bićima, Stvoritelj nam je podario vrlo razvijen i iz­ nimno prilagodljiv um. Jesmo li stvoreni s određenim ciljem, je li nam svrha, između ostaloga, možda i pripomoći ubrzanju kreativ­ nosti? Podarena nam je mentalna sposobost da tražimo, učimo, procjenjujemo, rješavamo probleme, da poboljšavamo i sebe i društva ovoga svijeta. Možemo li pomoći budućem napretku?

Je li svakom čovjeku podaren um sposoban za kreativnu aktivnost u dozrijevanju svemira, kao i u dozrijevanju  njegove duše? Skromnim pristupom prema životu, um nam je maksimal­ no otvoren i prijemčiv, jer nikada ne znamo kakve će se sve pri­ like naći pred nama. Važno je da naš um bude čvrsto povezan s našom dušom, a duša sa Stvoriteljem. Zašto? Na taj način krea­ tivni proces u kojem sudjelujemo može od Božjeg uma kroz našu dušu protjecati prema našem umu, gdje kreativno  razmišljanje može donijeti kreativne rezultate u onom sićušnome dijelu kraj­ nje stvarnosti koju su ljudi u stanju opaziti.

Kreativni proces prelazi s misli na djela. Naše se riječi i misli kristaliziraju. Kako stvari koje radimo i pojmovi koje izraža­ vamo proistječu iz naših misli i riječi? Potvrđuju li naše misli i ri­ ječi našu otvorenost prema beskonačnim mogućnostima? Dok ko­ ristimo te mogućnosti, podupiru li naša djela naše misli i riječi? Možda i najvažnije pitanje glasi: Jesmo li voljni priznati i prihva­ titi mogućnosti? Bi li voljan stav mogao biti najvažniji čimbenik za našu gorljivost, marljivost, istraživanje, kreativnost  i  napre­ dak? Je li voljnost uistinu jedno od stanja duha? Bi li to mogla bi-

 

Život nek' vam  bude misija — a ne prekid

i stanka.

—  Arnold   Glasgow

 

 

Zahvalnost ćemo najbolje pokazivati korištenjem svega onoga što nam  Bog

osigurava.

• Anthony  Trollope

 

ti unutarnja izjava koja kaže »Da!« životu? Potvrđuje li voljnost da ćemo poduzeti korake potrebne za  formaliziranje  mogućnosti  i tako ih pretočiti u stvarnost? Ako smo pripravni prihvatiti čudes­ ne mogućnosti koje nam nudi život, mogu li se u naše djelovanje umiješati prepreke i obeshrabrenja? Mogu li se dugo zadržati u našoj svijesti? Idu li voljnost i otvorenost ruku pod ruku, vodeći nas prema unutarnjem skladu koji donosi veću kreativnost? Na­ dalje, ne doziva li povećana kreativnost beskrajnije mogućnosti? Kako uopće možemo znati koji bi naoko beznačajni  događaji mogli biti nabijeni mogućnostima za promjenu smjera našeg živo­ ta  nabolje?

Mogu li mnoge stvari  običnoj  čovjekovoj  percepciji  izgle­ dati zagonetno i neobično? Je li moguće da često previđamo nji­ hovu neobičnost i zagonetnost jer smo se na njih toliko naviknu­ li? Poznajemo li tek nejasno istinsku prirodu stvari? Osim toga, što su uopće te »stvari«? Je li to Božja ljubav izražena u različitim manifestacijama?

U knjizi Živite u ljubavi Ernesto Cardenal kaže: »Bog s na­ ma komunicira i preko svih stvari. One su poruka ljubavi. Kada čitam knjigu, kroz nju mi se obraća Bog. Pogledom prelazim po krajoliku. I njega je stvorio Bog, omogućio mi da ga vidim. Sliku koju danas gledam, u slikaru je nadahnuo Bog, da bih je ja mo­ gao vidjeti. Sve u čemu uživam s ljubavlju je podario Bog, a čak je i moja bol Božji dar uručen s ljubavlju«.

Ako je božansko beskonačno, nije li onda logično da od njega ništa ne može biti odvojeno? Možemo li tako materiju i energiju, prostor i vrijeme, smatrati aspektima božanskoga? Gle­ dano iz te perspektive, može li svatko od nas, iz dana u dan, pli­ vati u moru beskonačnih mogućnosti? Kakva snažna misao! Uz takve stalne podsjetnike, možemo  li izbjeći  najuobičajeniju zam­ ku teologije:  pokušaj ljudi da Stvoritelju nametnu ograničenja?

Jesu li optimizam prema beskonačnim mogućnostima i stav zahvalnosti srodni i bliski? Možete li zamisliti da je svaki čovjek jedna stanica u tijelu koje nazivamo čovječanstvom? Možemo li shvatiti da svaka pojedinačna stanica ili osoba,  koja funkcionira na temelju unutarnjega sklada, može surađivati sa svim susjednim stanicama čovječanstva? Kada se jednom naviknemo cijeniti i poštivati sve i svakoga na koga naiđemo, naš život sve će više is­ punjavati beskonačne mogućnosti. Osim toga, kada  imamo  os­ jećaj za svrhovitost i cilj, možemo izraženije osjećati i životni smi­ sao, biti uvjereniji i u svrhovitost cjelokupnog života. Kakav je to osjećaj biti uzbuđen i gorljiv u vezi sa životom? Kako tu gorljivost

 

unijeti u sve što činimo? Koje si zadaće možemo zadati, na čemu možemo poraditi kako bismo poboljšali svoje sposobnosti radi uočavanja većih prilika u svemu što nas okružuje? 

Vjerujte u sebe! Imajte povjerenja u vlastite sposobnosti! Bez skro­ mnog, ali razboritog samopouzdanja, vjere u vlastitu moć, ne

možete biti ni uspješni ni sretni.

— Norman Vincent Peale 

 

Promislite o sljedećim riječima Patanjalija, autora Yoga Sutre: »Kada vas nadahnjuje velik cilj, izniman projekt, sve vaše misli ruše granice. Vaš um nadilazi ograničenja, vaša svijest širi se u svim smjerovima, a vi ćete se tako naći u novom, velikom i čudesno divnome svijetu. Sile, sposobnosti i talenti koji su dota­ da spavali odjednom se bude, a vi uviđate da ste daleko veća oso­ ba nego što ste ikada zamišljali«.

*

 

 

2. ZAKON

Misli su stvari.  — Charles Fillmore

 

BUCKMINSTER FULLER jednom je rekao kako 99 posto našeg »ja« čini nevidljivo i nedodirljivo. Je li naša sposobnost razmišljanja i posezanja za svime što nadilazi ljudski lik snaga koja određuje kvalitetu  našeg života?  Misli  su  stvari.  Misli  stvaraju  stvari.  Mis­ li  oblikuju  stvari.  Misli,  u  krajnosti,  postaju  opipljivo  stvarne!

Nevidljivi postupci koji se odvijaju u našem umu, a koje nazivamo »razmišljanjem« mogu stvoriti  predmete stvarne  poput tla po kojem hodamo ili hrane koju jedemo! Gotovo sve čime se služimo i s čime svakodnevno dolazimo u dodir počelo je posto­ jati u mislima. Na primjer, papir na kojem je otisnuta ova knjiga i strojevi koji su proizveli taj papir, nekoć su bili tek misao, ide­ ja, teorija ili nečiji san. Slično tome, automobil koji vozimo, mo­ tor, gume, kotači i mehanički dijelovi doslovno su »proizvod« nečijeg zamišljanja! Materijalne stvari koje uzimamo zdravo za gotovo, a koje olakšavaju život i pridaju mu ugodniju notu, poput radioprijemnika,   televizora,   telefona,   škola,   knjižnica,   crkava,

 

Ništa nije ni dobro ni loše, sve je to sa­ mo plod naših misli.

—   William Shakespeare

 

knjiga, novina, časopisa, medicinske opreme i još toliko toga, u začetku su bili misao, ideja.

I premda nam se možda čini da je um neuhvatljivi dio sva­ kog ljudskog bića, riječ je o vezi između tijela i duše. Zahvalju­ jući umu, možemo razmišljati o prirodi svojega bića, o svojim životima, tijelima,  drugim  ljudima,  te  duhovnim  perspektivama. Bi li to mogao biti faktor po kojem se čovjekove mentalne spo­ sobnosti razlikuju od životinjskih? Jesu li životinje na nižem raz­ vojnom stupnju upravo stoga što, kako se čini, nisu u  stanju načiniti mentalni odmak i razmišljati o sebi? Životinje imaju insti­ nkte, određeni stupanj primitivnog  razmišljanja, čak i emocije. Mogu oblikovati okolinu i komunicirati među sobom, čak i s lju­ dima, barem u određenoj mjeri. No, koliko mi znamo, životinje ne mogu ni o čemu filozofirati.

 

Neka vam cilj uvijek bude potpuni sklad misli, riječi i djelovanja. Neka vam cilj uvijek bude pročistiti misli, pa će sve biti u redu. Nema ničeg moćnijeg od misli... Gdje je misao moćna i čista, i

plodovi su moćni i čisti.

—  Mahatma   Gandhi

 

 Biti svjestan činjeni­ ce da primjećujemo i razmišljamo znači biti svjestan vlastita

postojanja.

—   Aristotel

 

Budući da ljudi imaju dar svijesti o sebi, ne bi li bilo ko­ risno s vremena na vrijeme preispitati vlastiti život i utvrditi kako se služimo umom i maštom? Koristimo li ta veličanstvena »poma­ gala« za izgradnju raja na zemlji posredstvom izražavanja neog­ raničene ljubavi i nesebičnog služenja? Imamo li kreativan nadzor nad vlastitim mislima? Zašto je toliko važno paziti na svaku mi­ sao koja nam se javlja u umu? Ako se naše razmišljanje sastoji od misli punih ljubavi, bit ćemo u stanju kultivirati još jednakih mis­ li. Ako nas misli uzrujavaju, imamo mogućnost transformirati ih. Naše misli mogu nas odvesti i u prostore bez ikakvih prepreka i ograničenja.

Kao vrtlari svojega uma, možemo kultivirati sve misli koje odaberemo i koje su nam poželjne. Ne bi li dobar vrtlar njegovao pozitivne, a plijevio negativne misli? Uz poman nadzor nad mis­ lima, naš um može postati vrtom neopisive ljepote: »Jer on je onakav kako u sebi misli« (Izreke 23:7).

Vaše je tijelo nalik na kuću, kao i vaš um. Važno je da se dobro brinete  za kuću u kojoj živite, s pomoću uma razvijajući dušu. Vlastito biće darovano nam je na privremenu skrb. Očito je da ćemo kod izgradnje kuće početi od misli, nakon njih doći će riječi, potom izražavanje kroz djela. Svako čovjekovo djelo nasta­ je upravo kroz takav proces.  Djelotvornost kreativnih misli nudi

 

Promisli prije nego što nešto kažeš.

—   Miguel de  Cervantes

 

nam sposobnost da ostvarimo praktički kakvu god želimo vezu s mislima. Na taj način nastaju i nacije. Kao i znanost, religija i sve organizacije i institucije čovjekova društva. Kada budnije pazimo na te mogućnosti, »koincidencije« nas možda više neće toliko čuditi.

 

Još više zadivljuje činjenica da se misli šire i grade i pre­ ma unutra, a ne samo prema van. Zahvaljujući snazi misli, stva­ ramo ne samo što imamo, nego i osobnost i dušu. U nastojanji­ ma da nadziremo misli, možemo li od sebe stvoriti ljude kakve želimo? Kako započeti taj postupak poboljšavanja? Mogu li stal­ ne negativne misli i stavovi olakšati nastanak fizičkih bolesti? Ut­ ječu li negativno i na brzinu ozdravljenja tijela, kao i uma?

 

Misao je neusporedivo više od onoga što činite. Ona je zapravo ono što jeste, kao i svi mi ostali. Misao čini naše cjelokupno biće, osim onaj dio nas koji se odnosi na formu, na ambalažu koja nosi

naš um.

— Wayne Dyer

 

 

Onome kod koga prilagodljive i ener­ gične misli održava­ ju korak sa suncem, dan je vječito jutro.

—  Henry  David

Thoreau

 

Što mislite o tezi da naš slučajni svijet odražava ono u što istinski vjerujemo, duboko u sebi? Često se događa da spontano izražavaju ono na što su se naše misli koncentrirale tijekom du- ljih razdoblja, a nimalo im ne smetaju pomna promišljanja. Može­ mo li stoga reći da nepromišljene riječi mogu odražavati istinske izraze onoga što se zapravo događa u našem umu? Je li ono što neki nazivaju  »lapsusima« zapravo plod uma koji je pogriješio u korištenju  zamisli?

Ramakrishna je jednom rekao: »Čovjek je mudar ili nezna­ lica, sputan ili slobodan, zahvaljujući umu. Čovjek je svet zahva­ ljujući umu, čovjek je izopačen zbog uma, čovjek je grješnik zbog uma, a krjepostan ponovno zahvaljujući umu. Stoga onaj  čije su misli uvijek usmjerene prema bogu ne treba drugih postupaka, iz­ raza štovanja i duhovnih vježbi«.

Kao pomagači u božanskoj kreativnosti, zašto trebamo nadzirati misli i usmjeravati ih prema kreativnosti, koristi i nap­ retku? Ako naše misli ne teku u plodonosnome smjeru, jesmo li posvećeni vlastitoj ugodi i lijenosti?

Naše misli i riječi imaju silnu moć. Važno je mudro ih dis­ ciplinirati i njima upravljati. Naše misli, riječi i djela mogu nas odvojiti od ostalih Božjih djela, ili nas mogu tješnje povezati s drugima i sa Stvoriteljem. 

*

 

3. ZAKON

Kako iznutra,  tako i izvana. — Hermetičko načelo

 

 

Jahve je sve stvorio u

svoju svrhu.

— Izreke  16:4

 

POSTOJI li ijedna zagonetka fizičkoga svijeta koja ne ukazuje na neku višu misteriju? Jednu veliku zagonetku čini i činjenica da raspolažemo mentalnom sposobnošću da razmišljamo o Stvorite­ lju. Jesmo li i mi sami dio svijeta koji nastojimo istražiti? Naše je tijelo i mozak mozaik načinjen od istih elementarnih čestica koje čine oblake u međuzvjezdanom prostoru. Za usporedbu s time, može li netko potpuno definirati gravitacijsku silu? No znanstve­ nici je mogu izračunati na temelju djelovanja! Vrijeme, prostor i energija šire se,  kako se čini,  izvan granica čovjekova postojanja i izvan granica znanja kojim trenutačno raspolažemo. Naš Stvori­ telj, dakako, nije vezan takvim ograničenjima. 

Čovječanstvo čini valove na jednome moru, kapljice u jednoj rije­ ci, zvijezde na jednome nebu, zrake jednoga sunca, drveće jedno­

ga voćnjaka, cvijeće jednoga vrta.

—  Baha'i,  načela  upravljanja

 

Osjećaj svrhovitosti može, i mora, biti is­ kustvo onih  koji  pri­

padaju  Bogu.

—   Daniel

1. Osmond

 

Sve misli, sve strasti, svi užici, što god  uz­ buđuje  ovo  smrtno tijelo, tek su  poma­ gači  Ljubavi  i  potiču njezin  sveti  plam.

—  Samuel Taylor   Coleridge

 

Emanuel Swedenborg napisao je da ništa ne postoji odvo­ jeno od Boga. Swedenborg je poučavao da čovjek ne može doći u raj dok raj ne dođe u čovjeka. Kako iznutra, tako i izvana! A to

»unutra« općenito se prihvaća kao područje kojim dominiraju um i duh, dok je ono »izvana« vidljivi svijet, odnosno svijet oblika. Građani smo duhovnoga svijeta i od dana kada smo začeti pos­ tojimo kao duhovi. Ljubav, milosrđe, strpljivost, poštenje,  oda­ nost,  suosjećanje i istina stvarniji su od opipljivih predmeta. Že­ li li Stvoritelj sada te duhovne realnosti usaditi u naš život i to preko veza i interakcija s drugima? Ako je sve što je stvorio dio Boga, bi li i naš duh tada trebao težiti krajnjem obliku izražava­ nja kroz naš smisao življenja? Doživljavamo li u svojem životu lju­ bav i vođenje Stvoritelja čiji Duh život prožima smislom, zna­ čenjem i nadom?

U knjizi Dokazi o smislu Daniel H. Osmond navodi:  »Smi­ sao je povezan  s  ciljevima,  'onim  zbog čega  nešto  (netko)  posto­ ji'. Čovjek može razmatrati smisao i cilj postojanja svemira,  ili svijeta, općenito živih bića, ili konkretno ljudi. A u vezi s ljudima, moguće  je  prepozati  više  razina  svrhe,  od  najtemeljnijih  zahtjeva za  fizičko  preživljavanje  i  zadovoljavanje  potreba,  do  najuzvišeni-

 

Jer sve što živi

sveto je.

—  William  Blake

 

jih i najdubljih intelektualnih i duhovnih pitanja povezanih sa ži­ votom. Prije ili kasnije, promišljeni će ljudi pitati: 'Zbog čega postojim?'«.

 

 I ne sumnjam da smisao je vječan, a čovjekove se misli u vječnost šire.

—  Lord Alfred  Tennyson

 

 

 

Raspon smisla može se protezati od borbe za opstanak, pa sve do najviših razina intelektualnih i duhovnih  težnji  i  postig­ nuća. Može li se svrha našeg življenja mijenjati ovisno o okolno­ stima? Može li čovjek napredovati prema smislu u jednome sm­ jeru, a onda doznati da treba nešto više i drukčije da bi ispunio životnu svrhu? Vrijedi li otkriti »istinski smisao« za cijeli naš ži­ vot, ako takvo što uopće postoji? Zašto? Je li »smisao« predmet trajne potrage? Na primjer, je li naporan rad na otkrivanju punih razmjera naše svrhe koristan i u svakodnevnim okvirima? Je li smisao i glasnik i poruka više duhovne svijesti? »Svjetlo je došlo na svijet...  sa svrhom« (Ivan 3:19).

 

 

Ovo je naša svrha: ovom životu koji nam je darovan pridati koliko je moguće više značenja; živjeti tako da se ponosimo sobom;

djelovati tako da dio nas nastavi živjeti.

—  Oswald  Spengler

 

 

Što se događa kad istovremeno postanemo svjesni da ima­ mo i fizičku nazočnost ili »ja« i esencijalnu duhovnu ili nevidljivu nazočnost? Mijenjaju li se naši prioriteti i postaje li nam nevidlji­ vo jednako stvarno, ili još stvarnije, nego ono što je vidljivo? Pos­ taje li nevidljiva moć svete svijesti iskustvenom stvarnošću? Je li put prema duhu integracije i cjelovitosti tijela i duše popločen načelom prioriteta? Možemo koliko god želimo pričati o svojim duhovnim vrijednostima i materijalističkim  ciljevima;  međutim, ako su naši prioriteti pogrešno poredani, možemo li napredovati kako želimo? Kako duhovno dozrijevamo, utječe li na nas još više unutarnje vođenje koje nudi Duh? Je li svakodnevni život duboka škola razvoja u kojoj cilj nije samo spoznati i shvatiti svrhu i smi­ sao, te unutarnju svetost, nego i postati izrazom i jednog i dru­ gog?

 

Kako bismo uspješno živjeli u vanjskome svijetu, važno je uspješno živjeti i u unutarnjem svijetu. Istina nas uči da unutar­ nje povezujemo s vanjskim, da duhovno ugrađujemo u fizičko, te da ujedinjujemo misli, osjećaje i djela tako da prerastu u skladno jedinstvo. »Kako iznutra, tako i izvana«. Vrata prema plodonos­ nome životu otvaraju se iznutra. Prijatelji, kolege, prilike, karije­ re i životna iskustva vanjskoga svijeta odraz su onoga što se do­ gađa u nama. Svatko od nas treba otkriti čudesne sposobnosti kojima je obdaren. Uz otkrivanje te »unutarnje« svijesti često do­ lazi i moć i energija kojima se možemo kretati u »vanjskome« napredovanju i iskoristiti prirođene darove. 

*

 

 

4. ZAKON

Ljude k vama privlači izražavanje zahvalnosti,  a ne pritužbe.

—

 

 

Zahvalnost je mjerilo

svake sreće.

— C.  K.  Chesterton

 

 

Tko god s voljom zahvaljuje  Bogu,  i sam će se obogatiti.

—  Albert  Schweitzer

 

JEDAN OD ciljeva raznoraznih duhovnih aktivnosti koje su se raz­ vijale kroz povijest bilo je i pomaganje pojedincu iskrenih namje­ ra koji je u potrazi za istinom da pronađe Boga unutar vlastita sr­ ca i uma. Te su aktivnosti pojedinca usmjeravale da se zagleda unutra, a ne prema nekom dalekom plavom nebu i mitološkim iz­ razima. Upućenici iz različitih religija nastoje pomoći svojim učenicima, zajedno s drugim tražiteljima, da pronađu unutarnji kreativni izvor.

Proučavanjem povijesti, uočit ćemo da oni mudri proroci koji su svjedočili o Stvoriteljevu nadahnuću, uvijek izražavaju zahvalnost. Priznanje, zahvalnost i predano poštovanje iz srca is­ krenog tražitelja izlaze kao duh zahvalnosti za mudrost, za stvari koje čine svakodnevne potrebe, te za sveprisutnu svijest o Stvo­ ritelju do koje se dolazi proučavanjem svih stvari.

Trenutačno živimo u čudesnome razdoblju. Vrijeme je ne­ viđenih otkrića i prilika, pravog procvata čovječanstva. Ujedno je riječ i o razdoblju dramatičnih poboljšanja — u političkom, gos­ podarskom, kulturnom i duhovnom smislu. Što nam donosi slje­ dećih dvadeset-trideset godina? Kakve će biti poslovne prilike? Kakvi će možda za nekoliko godina biti materijali i usluge, nešto što danas još možda i ne postoji, a tada će već biti uobičajeni?

 

Omiljenim stavom

treba postati zahvalnost.

— E.  C.  McKenzie

 

Hoće li se način života za dvadeset-trideset godina od današnje­ ga razlikovati kao što se današnji život razlikuje od okolnosti u kojima se živjelo prije dvadeset-trideset godina? Kako će izgleda­ ti budućnost? Što nas očekuje u vjerskoj i duhovnoj budućnosti? Kako ćemo se, kao svjetska obitelj, u to uspješno uklopiti?

Možda se pozitivan, provediv način sastoji u prihvaćanju duhovnog načela izražavanja zahvalnosti — umjesto pritužbi — u svakodnevnoj uporabi! Takav stav mogao bi pripomoći pojedinci­ ma, obiteljima, poslovnim suradnicima, zemljama, vladama i, u konačnici, globalnoj zajednici. Duhovno načelo  izražavanja zah­ valnosti vrlo je jednostavno:  »Ono čemu posvećujemo pozornost i gorljivost postaje našim iskustvom!« Zašto baš izražavanje zah­ valnosti? Istinsko izražavanje zahvalnosti naziva se i načinom na koji duša priznaje svoju povezanost s Bogom, a sposobnosti naše duše nemaju granice.

 

Zahvalnost izražavajte velikodušno i iskreno; zahvalnost primajte ponizno i ljubazno; očekujte je rijetko ili nikad.

— E. C. McKenzie

 

 

Duhovni zakon mentalnog djelovanja: »Kako u umu, tako i u pojavnim oblicima« pojačava se kad god um hvali i poštuje. Iz­ ražavanje zahvalnosti kreativna je sila koja, ako se provodi konti­ nuirano, u život može unijeti čudesno dobro. Ne bi li život tako postao djelotvorniji i plodonosniji kada bismo pozornost posveti­ li načinu na koji bismo se voljeli razvijati? Ciceron je jednom re­ kao: »Nema te odlike kojom bih radije raspolagao... nego zahva­ lnošću. Nije riječ tek o najvećoj vrlini, nego i o ishodištu svih os­ talih vrlina«. Odakle onda početi? Na čemu sve možemo biti zah­ valni i kako zahvalnost provesti u djelo?

Jedan se čovjek našao na velikome banketu. Dok su kono­ bari posluživali kavu, dvaput su ga zaobišli. Druge su posluživa­ li, ali njega nisu. Na koncu je zaustavio jednog poslužitelja i zat­ ražio kavu.

»Gospodine«, rekao mu je konobar, »molim vas, okrenite šalicu. Točimo samo onima koji su okrenuli šalicu!«

Neki ljudi kroz život prolaze uz šalicu zahvalnosti okrenu­ tu nadolje i pitaju se zašto im život nije ispunjen! Krutost misli neke ljude može navesti na to da se rugaju i tuže. Nedostatak su­ osjećanja ili razumijevanja može izazvati stavove i opaske koji će druge odbijati. Promislimo samo na kako se raznolike načine Iju-

 

Nisi zahvalan zbog onoga što imaš u džepu, nego zbog onoga što imaš

u srcu.

— E.  C. McKenzie

 

di tuže u vezi s vremenskim prilikama! Riječ je o vrhunskome pri­ mjeru prirodne pojave na koju ne možemo utjecati baš nikako! Bi li pozitivne ljude koji cijene darove privlačili oni koji pokazuju ta­ ko negativne stavove? Kakvu vrstu energije želimo pozvati u sva­ kodnevni život? Oslobađamo li se predrasuda kada pojačamo svi­ jest o tome da smo konačna i ograničena stvorenja u nepregled­ nome svemiru koji je beskrajno složen? Mogu li neograničena lju­ bav i izražavanje zahvalnosti stoga dodatno otvoriti naš um pre­ ma velikome planu kojeg smo svi dio?

Kada dosljedno živimo u svijesti o radosti i zahvalnosti, djelujemo li na svjesnu odluku o izražavanju i doživljavanju Boga upravo na te načine? Kada smo zahvalni za nebrojene razloge za sreću, sudjelujemo li u snažnoj sili koja već djeluje u našem živo­ tu i u svijetu? Temelji li se zakon zahvalnosti i izražavanja zahva­ lnosti na udruživanju očekivanja uma sa snagom srca radi po­ većavanja količine pozitivnih stvari i događaja? Drugim riječima, je li naša »šalica« okrenuta prema gore i spremna za primanje?

Zahvalnost i iskrenost svrhe i cilja poput blistavih potoka istječu iz samih temelja neograničene ljubavi, i svima donose veće jedinstvo. Izražavanje zahvalnosti duhovna je odlika koju je sva­ kodnevnom vježbom i primjenom moguće ugraditi u srce. Nagra­ de su obilne i donose veliko zadovoljstvo. Ništa od vanjskih okol­ nosti, uvjeta ili oblika ne djeluje na srce pojedinca ili nacije koje se uzdiže u davanju zahvalnosti. Ptica nikada ne bi uspjela polet­ jeti s tla sklopljenih krila! Izražavanje zahvalnosti sila  je  koja može uzdignuti pojedinca ili zemlju,  na raširenim krilima vjere i radosti, prema božanskome životu i svjetlu. 

*

 

 

5. ZAKON

Ako je zemlja škola,  tko su učitelji?

 

Koja je svrha našeg života na Zemlji? Filozofi,  duhovni  vođe  i drugi zemlju nerijetko nazivaju školom za duše. Životni vijek pro­ veden na ovom planetu može izgledati kao dugotrajan i usporen način oblikovanja duše. A milijarde godina tako su još dulje i us- porenije razdoblje izgradnje školske zgrade! No tko još zapravo mjeri vrijeme?! Možda bi trebalo pitati: Koliko naša duša može napredovati dok postoji u ljudskome obliku?

 

Lijepo je uspostaviti vlastitu religiju u svo­ jem srcu... Život će vam, poslije, izgleda­ ti ne kao nešto ma­ nje, nego kao nešto

veće.

— D.  H.  Lawrence

 

 

Prigrli tu profinjenu

unutarnju  bit.

— Lao Tse

 

 

 

 

 

Potraga za Bogom obuhvaća i potragu za našom vlastitom mjerom, ispitom našeg vlastitog duhovnog potencijala.

—  Abraham  Joshua

 

Raznorazne glavne religije zemlju također nazivaju  ško­ lom. Budizam, koji uči kako život duha nadilazi čovjekov život na Zemlji, naglašava kako je život duha istinska stvarnost i kako je svrha zemaljskog postojanja duhovni razvoj kroz izražavanje slo­ bodne volje, razuma, ljubavi, molitve i kreativnosti.

Bhagavadgita nudi ponešto za sve vrste duhovnih aspira- nata, bez obzira na temperament, bez obzira na odabrani put. Ondje se predstavljaju razne životne teme, a hindusko božanstvo, Krišna, jasno mijenja težište kada koristi tu riječ: yoge — četiri glavna smjera hinduskog misticizma. Na jednom se mjestu njego­ va učenja koncentriraju na transcendentalno znanje, na drugome na nesebično' djelovanje, na trećem na meditiranje i na četvrtom na ljubav.

Kršćanska vjera nudi zakone iz Starog zavjeta i parabole Novog zavjeta  kao  smjernice  za  duhovni  razvoj.  Isus  je  rekao:

»Ako su vam um i srce neprestano usredotočeni na mene, upoz­ nat ćete me«. Kada je rekao da njegovo kraljevstvo nije na ovo­ me svijetu, je li moguće da je time želio reći kako se nebesko kra­ ljevstvo može nalaziti u našem umu i duši, a ne u vanjskom ma­ terijalnom  okruženju?

Teilhard de Chardin, koji je govorio na temelju godina i godina iskustva u ulogama znanstvenika, svećenika i pjesnika, re­ kao je: »Svemirski zakon govori nam da je u svemu sadržano i prijašnje postojanje. Prije svakog oblika postoji raniji, ali manje razvijeni oblik. Svatko od nas razvija se prema Bogu«. Bi  li taj razvoj prema Bogu mogao biti glavna svrha našeg postojanja na Zemlji? Može li nas ta potraga za Bogom kroz vlastiti nesvjesni dio bića dovesti do kraljevstva nebeskog koje nam je na dohvat ruke? Je li nebesko kraljevstvo možda stanje plodonosnosti koje se nalazi u zametku u svakome od nas?

Kako duša može shvatiti božansku radost ili biti zahvalna na nebu ako ranije nije iskusila zemlju? Kako duša može shvatiti radost predaje Božjoj  volji ako nikada nije svjedočila zemaljsko- me paklu koji je izazvala čovjekova samovolja? Što učimo na te­ melju čovjekovih zločina ili od  bezdušnih  vlada?  Kako  iskustva koja obuhvaćaju zločine, razočaranja i pogreške često služe kao izvrsne lekcije? Što možemo naučiti iz dubokih vjerskih iskusta­ va, nade,  ljubavi,  opraštanja,  suosjećanja i  služenja drugima?

Je li moguće da je zemlja stvorena kao svijet u kojem ćemo se boriti s raznoraznim poteškoćama, ali i kao mjesto na kojem će se, upravo stoga, izgrađivati čovjekova duša? Biste li svoje di­ jete dali u školu u kojoj nema ispitivanja znanja? Je li svrha život-

 

Gdje je Bog? U Srcu sviju koji ga traže.

—   Abraham ben  Samuel

Chasdai

 

nih iskustava poučavati duhovnu ljubav i radost, za razliku od tje­ lesnih mana, bolesti i poteškoća? Što znače riječi: »U svakom ži­ votu mora pasti barem malo kiše«? Očito je da se duša neki put počinje razvijati i postajati većom kada čovjek iskusi određene tragedije. Iz toga možemo zaključiti da je duša u cijelosti u sta­ nju preživjeti takva intenzivna iskustva! Možemo li učiti i zahva­ ljujući snažnim iskazima prijateljstva, ljepote, suosjećanja, gorlji­ vosti, marljivosti, kreativnosti i napretka? Možemo li ponizno pri­ znati da Stvoritelj najbolje zna kako  se  izgrađuje  duša?  Da  se duša rađa savršena, kako bi shvatila ili cijenila izostanak boli i tu­ ge?

 

Sveti Pavao napisao je: »Ali ne samo to, nego se ponosi­ mo i nevoljama, svjesni da nevolja rađa strpljivost, strpljivost prokušanost, a prokušanost nadu. A nada ne razočarava, jer je ljubav Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetomu koji nam je  dan«  (Rimljanima 5:3-5).

 

Nuditi služenje bogovima, dobroti, mudrima i duhovnome učite­ lju; čistoća, poštenje, suzdržanost i nenasilje: to su tjelesne discip­ line. Nuditi riječi utjehe, govoriti iskreno, ljubazno i sa željom da pomognete, te proučavati svete spise: to su discipline govora.

Staloženost, blagost, tišina, suzdržanost i čistoća: to su discipline

uma.

—   Bhagavadgita

 

 

Kako se, dakle, duša razvija u toj životnoj školi? I tko su u njoj učitelji? Može li se duhovni razvoj odvijati kroz čovjekov razum i božanska otkrića, sjedinjavanjem s prirodom i Bogom, te marljivim korištenjem talenata koji su nam podareni? Možemo li povećati znanje donošenjem promišljenih i mudrih odluka? Naš duhovni razvoj također se može, barem dijelom, ostvariti i posre­ dstvom znanja — nadvladavanjem neukosti i samoživosti sve dok se posve ne uskladimo s božanskim. Jedan od zakona duha poka­ zuje, čini se, da poboljšanja uglavnom potječu iz služenja  s  lju­ bavlju i pomaganja drugima da prestanu uzimati i počnu davati.

Kada sebični ego uspije postati »poput malenog djeteta i ući u nebesko kraljevstvo«, možemo postati čisti poput obrisanog prozorskog stakla, dopustiti istini i Božjem svjetlu da dopre do našeg uma, srca, duha i duše. Velike duhovne istine, koje su i is­ tine stvarnog, svakodnevnog života, iste su u svim razdobljima i

 

svim duhovnim nastojanjima. Mogu doći do svakoga tko im utre put do vlastitog života. Bog se obraća svakom uhu koje sluša, bi­ lo da pripada Židovu, nežidovu, hindusu ili budistu, Amerikancu ili Indijcu, kršćaninu ili muslimanu.

Promislite malo o priči o biblijskome Izlasku, u kojoj  se govori o četrdeset godina lutanja djece Izraela, tumaranja pusti­ njom sve do dolaska u Obećanu zemlju. Kakve su sličnosti s tom pričom koje doživljava svatko na putu od rođenja do trenutka ka­ da u životu počinjemo spoznavati i aktivirati duhovne zakone i ta­ ko dolazimo do nebeskog raja? Netko je rekao: »Maloj životinji zaokupljenoj vlastitim postojanjem počesto treba četrdeset godi­ na da se pretvori u malenog anđela zaokupljenog Bogom!«

Pomisao da raj može biti tek neko daleko mjesto  s  druge strane smrti  ne  znači  ništa  za svijest  koja  se  budi. Je  li  pomisao da moramo biti u potpunosti u raju ili u potpunosti u paklu one­ mogućila napredovanje u vjeri i moguće utjecala na nju tako da napreduje  sporije  od  razvoja  poslovnoga  svijeta  i  znanosti?  Izvo­ ri vječnoga života bujaju u svakoj duši. Kako upotrijebiti tu živu vodu? Na svakom je pojedincu da se postavi u odgovarajuće men­ talne okvire i da ih upotpuni neograničenom ljubavlju, vjerom i očekivanjima. Dovoljno vremena provedenog u učenju, štovanju i molitvi također nam omogućuje da jasno čujemo i ispravno tu­ mačimo onaj smireni i tihi glas božanske mudrosti.

 

 

Naglasci ••

 

1. Svatko od nas raspolaže umom sposobnim za kreativnu akti­ vnost u dozrijevanju svemira, kao i u dozrijevanju duše.
2. Kako biste  opisali  kreativni  proces — od  misli  do  djela?
3. Na koje načine možemo doznati više o božanskome?
4. Kako biste  opisali  »misli  kao  stvari«?
5. Zašto je toliko važno dobro paziti na riječi koje izgovaramo?
6. Može li nešto postojati odvojeno od Boga? Kako? Kako ne?
7. Zašto primjena izražavanja zahvalnosti privlači energiju?
8. Tko su najsretniji ljudi koje ste ikada vidjeli? Kada biste za­ pisali imena  petero  ljudi  koji  neprestano  pršte  od  sreće,  ko­ ja bi bila glavna vrsta energije koja od njih dopire? Ljubav? Gorljivost? Duhovna radost? Predanost služenju drugima?
9. Kako biste opisali svrhu  ili  smisao vlastitog života na Zemlji?

 

10. Koji stavovi i nastojanja mogu dovesti do raja na zemlji?
11. Kako svoj život  usmjerujete  prema  plodonosnom  služenju  i nebu na zemlji?

 

 

Praktična primjena raznih duhovnih zakona      ••

 

U Knjizi molitava Gandhi iznosi način molitve koji obuhvaća sve, a ujedno je vrlo jednostavan. Svakog jutra i večeri ljudi se sasta­ ju na otvorenome polju, sjedaju na travu ili čak na golu zemlju, i sudjeluju u istinski međuvjerskome iskustvu. Oni koji su došli pri­ padali su različitim vjerama, a neki i nijednoj. Bilo je tu muslima­ na, hindusa, kršćana, sikha, Zidova, agnostika, ateista i drugih, budući da su Gandhijeve molitve  bile  pokušaj  traženja  istine.  I ovo je jedna od njegovih sveobuhvatnih molitava:

 

Sve dok je tajna duše nepoznata, sve su navike i postupci beskorisni;

tvoj je život u ljudskome obličju prošao beskorisno, poput neočekivane kiše.

1 premda se svakodnevno kupaš i štuješ i marljivo služiš u hramovima,

i premda daješ i milosrdno pružaš u svojoj kući, i premda puštaš dugu kosu,

tijelo prekrivaš svetim pepelom. 1 premda si ošišao kosu,

postio i obišao sveta mjesta,

i premda uzimaš krunicu i zazivaš njegovo ime; i premda na čelo stavljaš

sveti znak i  čuvaš  sveti  list,

i premda piješ vodu iz Gangesa; i premda naizust znaš i Vede,

upućen si u gramatiku i pravilan izgovor,

i premda poznaješ melodije i njihovo djelovanje, i premda poznaješ šest sustava,

kao i permutacije i kombinacije slova...

Sve su to načini pronalaženja sredstava za  preživljavanje

ako nisi upoznao dušu nad dušama. Narsaiyo kaže:

Uludo potrošio si dragocjeno ljudsko naslijeđe ako nisi upoznao tajnu cijeloga svijeta.