Dvadeseti tjedan

 

 

 

1. ZAKON

Jesu li vidljivo i opipljivo tek bezvremene manifestacije nepregle­ dne bezvremene i neograničene stvarnosti?

 

 

U drevnoj starosti nema veličanstvene kozmičke mjere.

—  Owen   Gingerich

 

JE LI točno da znamo vrlo malo, vjerojatno i manje od jedan pos­ to svega što je moguće otkriti, o Bogu i temeljnim duhovnim načelima? Većina ljudi, čak i visokoškolovani teolozi, na razne, i ograničene, načine gledaju na identitet i ulogu Boga u stvaranju tog čudesnog svijeta čiji smo dio i mi. Skorija istraživanja na području fizike i kozmologije otkrivaju da je stvarnost neuspore­ divo veća i zagonetnija nego što smo mislili.

 

Kada postavimo pitanje »Koliko je velik Bog?« zapravo pitamo na­ dilazi li Bog sve naše pojmove i predodžbe. Isto pitanje možemo postaviti i ovako: »Koliko su minijaturne čovjekove spoznaje?

— Freeman J. Dyson

 

U koju nam je svrhu izvor našeg postoja­ nja dao darove koje imamo? Kako ćemo

ih, dakle, upotrijebiti?

—   Howard

1. Van Till

 

Je li moguće da Stvoritelja nije moguće primjereno opisa­ ti čovjekovim jezikom i pojmovima, te da ga ne ograničava čovje­ kov razum? Promislite o mogućnosti da Boga ne ograničava naših pet čula, kao ni čovjekovo poimanje triju dimenzija u prostoru i jedne dimenzije u vremenu. Moguće je da nije bilo jednog i apso­ lutnog početka i da neće biti jednog i apsolutnog završetka, ne-

 

Više je nego očito da je stvarnost dale­ ko dublja i daleko­ sežnija nego što smo

mislili.

—  Robert

1. Hermann

 

 

Bog je more besko­

načne tvari.

— Sv.  Ivan iz  Damaska

 

go  da  samo  postoje  trajne  promjene  i  raznolikost  u  neogra­ ničenim ciljevima, slobodi i Božjoj kreativnosti.

Možda Bog obuhvaća ukupnost vremena i prostora, te još i mnogo više od toga! Pojava čovjeka na ovom planetu navijestila je, moglo bi se reći, dolazak nove kvalitete koja je obavila ovaj planet, sfere intelekta. Budući da smo intelekt koristili za istraži­ vanje ovog zagonetnog svemira, skupljali znanje sve bržim tem­ pom, nastala je i sve veća svijest o tome da materijalno nije kak­ vo izgleda na prvi pogled. Moguće je da su misli stvarnije i traj­ nije od materije i energije.

Moguće je da je to nagovještaj nove kvalitete, sfere duha. Bog možda stvara ne samo beskrajno veliko nego i beskrajno ma­ leno. Ne samo izvana, nego i iznutra; ne samo opipljivo, nego i neopipljivo. Misli, um, duša, mudrost, ljubav, originalnost, na­ dahnuće i gorljivost možda su tek maleni izrazi Stvoritelja koji je sveprisutan i beskonačan. Stvari koje vidimo, čujemo i dodiruje­ mo možda su tek pojave. Možda su samo izraz skrivenih sila, pa tako i duhovnih sila koje uspijevaju ustrajati kroz sve prolaznosti fizičkog postojanja. Možda su duhovni svijet i blagonakloni Stvo­ ritelj koje odražava zapravo jedina stvarnost.

 

To me podsjeća... na poniznost onih prvih teologa koji su znali da, u želji da govorimo o Bogu, to činimo samo na temelju male­ nih iskrica razumijevanja koje bljeskaju na nepreglednoj pozadini nespoznate zagonetke, zagonetke koja u prirodi i u čovjekovu du­ hu ipak blista svjetlom koje nije moguće ugasiti.

— Robert J. Russell

 

 

Oh, da mi je samo bliskije koračati s

Bogom!

• William  Cowper

 

Možemo pretpostaviti da bi ta duhovna sfera mogla obavi­ jati ne samo naš planet, nego i čitav svemir, tako da Bog obuh­ vaća cjelokupnu prirodu i nedjeljiv je od nje. Možda nas upravo vlastiti ego čovječanstva navodi na pomisao da smo u središtu di­ vovskoga svemira postojanja koji postoji u vječnoj i beskrajnoj stvarnosti koju neki nazivaju Bogom. Možda je cijela nama vidlji­ va priroda tek prolazan val na površini mora svega što Bog pre­ dstavlja u vječnosti. Možda vrijeme, prostor i energija ničim ne ograničavaju biće koje nazivamo Bogom. Jednako tako, temeljni parametri svemira — brzina svjetlosti, sila teže, slabe  i snažne nuklearne sile, te elektromagnetska sila — ničim ne ograničava­ ju biće koje možemo nazvati Bogom.

 

Promislite o sljedećem:

 

• Moguće je da ništa ne može biti odvojeno od
• Moguće je da velike religije potekle  od Abrahama pretjerano naglašavaju vidljive i opipljive aspekte temeljne stvarnosti.
• Možda i  nesvjesno,  te  religije  pretjerano  naglašavaju  Boga kao nešto što je udaljeno i odvojeno od
• Možda je egoistično razmišljati da je netko od ljudi ikada spo­ znao čak i jedan posto
• Možda je čovječanstvo nalik na val na morskoj površini, a Bog je poput tog
• Moguće je da je od nas egoistično razmišljati i o tome kako nigdje u svemiru  nema oblika života sposobnih za razmišlja­  Čak i  ako  samo jedna od milijun zvijezda  ima planet u sličnoj fazi razvoja, moguće je da samo u našoj Mliječnoj sta­ zi postoji stotinu tisuća sličnih planeta, a da se i ne spominju stotine milijardi drugih galaksija.
• Možda je egoistično misliti i kako napredak na području reli­ gije nije ni nužan ni moguć.
• Možda je egoistično razmišljati da se približavamo završnoj točki, a ne da sve više povećavamo raznolikost kakva je done­ davno bila i
• Možda je Bog tek počeo stvarati svemir, pa svakome od svo­ je djece  omogućuje  da  u  sitnicama  sudjeluje  u  toj  evoluciji

 

Je li moguće da su naši pojmovi o Bogu  još  vezani  za prošlo stoljeće? Hoće li 21 . stoljeće donijeti nov preporod u čov­ jekovim spoznajama, pojavu novih pojmova budućnosti? Ljudi ko­ ji žive u današnje vrijeme ne mogu ni zamisliti kako su malo zna­ li  i  koliko  su  ograničeno  gledali  na  kozmos  ljudi  u vrijeme  kada su pisane svete knjige pet vodećih religija. Moguće je da bi proši­ reno  tumačenje  starih  vjerskih  tekstova  moglo  donijeti  zanimljive i drukčije uvide za duhovna i znanstvena istraživanja.

I premda priznajemo da odnos svakoga od nas s Bogom može biti i osoban i neindividualan, bi li se naši nazivi za Boga mogli manje koncentrirati na personalizaciju, budući da idu u pri­ log pojmovima koji se temelje na čovjeku? Čini se da je Stvoritelj i transcendentan i neposredno dostupan, i znanosti i molitvi, da spremno transformira živote onih koji ga pozovu.

 

2. ZAKON

Griješiti je ljudski,  opraštati božanski.  — Alexander Pope

 

 

Nikada  nije  prekas­ no...  za oprašta­ nje...  i za to da vam

oproste.

—  Rebekah Alezander

 

 

Oprosti i zaboravi.

—  Drevna   izreka

 

 

Moraš se osloboditi...

da bi se razvio!

—  George

1. Cummings, Sr.

 

ČINI SE DA ŽIVOT U današnje vrijeme iziskuje stalno prilagodava- nje u interakcijama među ljudima. Neprestano smo u bliskome doticaju s nizom raznih stanja svijesti.  Svakodnevno  kontaktira­ mo s ljudima raznolikih interesa. Nailazimo na duše u raznim fa­ zama na putu duhovnog napretka. Mnogi s kojima dolazimo u do­ dir možda proživljavaju  probleme i poteškoće. Stoga se čini  da umijeće ostvarivanja uspješnih interakcija s  drugim  ljudima  izis­ kuje veliku uravnoteženost, koncentriranost, razumijevanje, suo­ sjećanje i opraštanje!

Ima li među nama nekoga tko, u nekoj životnoj fazi, nije pogriješio, doživio pogrešku u procjeni ili učinio neki drugi pog­ rešan korak? Postoji li netko tko nikada nije osjetio razdraženost, stekao dojam da su ga pogrešno shvatili, da ga neutemeljeno op­ tužuju ili krajnje pogrešno procjenjuju? Carl Jung rekao je: »Sve što nas iritira u vezi s drugima može nas dovesti do spoznaja o nama samima«. Možemo li u tim riječima ugledati makar tračak istine? Koliko smo tolerantni prema drugima? Je  li  moguće  da naši sudovi o drugima odražavaju nas same, a ne nekakvu objek­ tivnu stvarnost? Jesmo li voljni učiti kako prigrliti sve dijelove drugih osoba, omogućiti im da budu i da se izražavaju u cijelos­ ti kao jedinstvene individue, što uistinu i jesu? Možemo li spoz­ nati istinitost maksime »To čega se držimo čvrsto se drži za nas«? Je li i to dio savjeta: »Živi i pusti da žive«? Što nam to uistinu znači kao pojedincima? Je li dio te slike i opraštanje? Kako bis­ mo došli do mjerljivog odgovora, moramo biti iskreni prema se­ bi, iako to može pomalo boljeti — ili boljeti malo više! 

Oprostiti nekome znači prihvatiti ga onakvim kakav jest, iako ne

nužno i onakvim kakvim se doima!

— Leddy i Randolph  Schmelig

 

Naše misli i osjećaji nerijetko služe kao mjerilo koje  od­ ređuje način  na koji život  reagira na nas. »Kako budete mjerili, onako će se i vama mjeriti« (Matej 7:2). Jedinstvena kombinaci­ ja misli i osjećaja koje iskazujemo služi kao sila koja nam donosi žetvu plodova. A medu tim plodovima može biti i korov,  ali  i povrće i cvijeće! Kojom mjerom dajemo? Koliko se često sjećamo i provodimo načelo »Griješiti je ljudski, opraštati božanski!«?

 

Koji ne može opros­ titi ruši  most koji sam mora prijeći.

• Male božje  upute

 

 

Dobronamjerno i ljubazno srce najviše nalikuje na Boga.

• Robert Burns

 

Jesmo li na glasu kao netko tko voli, tko je brižan i tko op­ rašta? Ugled odražava tuđu percepciju, a potječe  i u onoga što taj netko smatra našim karakterom. Dobar se glas polagano gra­ di na čvrstim temeljima poniznosti, karakternosti, ljubavi i mi­ losrđa. Kada reagiramo na raznorazna životna iskustva, postaju li naše odluke građevinskim blokovima koji stvaraju i podižu naš karakter? 

Svaki je korak u životu pitanje osobnog izbora. Birajte tako da bu­ dete jedinstveni. Birajte da budete najbolji što možete.

— George W. Cummings, Sr. 

 

Duboko u svakome postoji jedinstveno polje neograničenih mogućnosti. Ondje navodno stvaramo blagostanje, odnose pre­ nosimo na novu razinu duhovne povezanosti, donosimo snažne i dalekosežne odluke, rješavamo se toksina, liječimo boljke, te op­ raštamo i sebi i drugima! Bi li to moglo biti mjesto na koje odla­ zimo »u unutrašnjost« i otkrivamo da se smisao i svrha odnose na neograničenu ljubav, na služenje drugima i Stvoritelju, na poniz­ nost i svjestan dolazak u dodir s onim što u nama povoljno i dra­ matično djeluje na naš osobni pogled te svjetonazor?

Žena koja sjedi kod  psihoterapeuta doživjela je tragediju. Njezina devetnaestogodišnja kći poginula je prije šest mjeseci u prometnoj nesreći koju je skrivio pijani vozač. Žena sjedi pognu­ tih ramena i u očima joj blistaju suze. Bol, tuga, bijes i samosaža- ljenje zakrivali su svaki oblik istine. Pomoć je potražila u želji da dođe do snage kojom će se na pozitivan način suočiti sa životnom krizom.

Dok je iz majke navirala tuga i bol, terapeut ju je pomno slušao. Kada je počela ponavljati dijelove priče, podignuo je ru­ ku i prekinuo je: »U redu. To se dogodilo. Pokušajmo sada iz si­ tuacije izvući i određene spoznaje. Stoga bih vam na trenutak že­ lio skrenuti pozornost na nešto drugo«.

Psihoterapeut je potom uzeo maleni kaktus u loncu na ru­ bu pisaćeg stola i dodao ga majci, položivši ga u njezinu desnu ruku. Žena se poprilično iznenadila, zbunjena tim postupkom.

Terapeut ju je upitao: »Boli vas?«

»Boli? Pa, ne...« odgovorila je žena. »Znam da  u  ruci držim kaktus, ali nalazi se u posudici. Kaktus mogu držati a da ne osjetim bol«.

 

»Izvrsno«, rekao je terapeut. »A sada bih volio da biljku dodirnete lijevom rukom i čvrsto je stisnete!«

Dakako, žena je to odbila, govoreći da bi  je cijela ruka užasno boljela od oštrih bodlji.

Pouka glasi: teške životne situacije katkada nam donose emocionalne kaktuse koje trebamo držati u ruci. Mnogi ljudi na emocionalne kaktuse često reagiraju tako što ih u beskraj hvata­ ju i stišću! Bol postaje toliko intenzivna da je teško pustiti biljku. I tada se pred nama otvara mogućnost izbora.

Možemo uvidjeti da upravo mi stišćemo kaktus ili  se  za njega možemo držati kao da nam o tome ovisi život! Kada spoz­ namo tu istinu i kada pomnije promotrimo kaktus, emocionalnu bol, moći ćemo odložiti biljku ili poduzeti određene korake da se oslobodimo emocionalne boli. Žena iz priče brzo je uvidjela pra­ vo značenje primjera na koji joj je ukazao terapeut.

»Sada mi je jasno u čemu griješim«. Poslije mu se nasmi­ ješila kroz suze. »Odabrala sam drugi smjer«. Žena i terapeut još su dugo razgovarali o snazi ljubavi i opraštanja.

Istinsko je učenje više od pukih ulaznih informacija: stvar je i u onome što iz nas izlazi, kako se znanje manifestira! Učenje nije ni puko asimiliranje činjenica, nego i postupak ostvarivanja i izražavanja onoga što smo naučili i znamo. Izvor snage i izvor su­ osjećanja dio su unutarnjeg duha, pripravni za izražavanje u sva­ kom trenutku i svakoj situaciji. Griješiti je ljudski, opraštati boža­ nski. 

*

 

3. ZAKON

Dobra je savjest  vječita gozba.  — Robert  Burton 

 

Savjest je besprije­ korni tumač života.

• Karl Barth

 

JESTE LI uočili da se kada lažemo, bilo da je riječ o nedužnom iz­ bjegavanju istine ili bezočnom laganju, prisvajamo nešto što nije naše, ne pružamo potporu prijatelju, ili se ponašamo krajnje se­ bično, u nama oglašava unutarnje zvono na uzbunu, čim uvidimo što smo učinili? A što se događa s našim samopoštovanjem kada uvidimo da nismo bili dostojni vlastite vrijednosti i da nismo is­ punili vlastita očekivanja? Netko je jednom rekao: »Nikada ne čini

 

Samo se jedno ističe tijekom cijelog kat­ kad i nesmiljenog ži­ vota:  mirna savjest.

• Euripid 

 

Mir ponad svih ze­ maljskih veličina, mirna i spokojna savjest.

• William Shakespeare

 

nešto za što ćeš se morati kazniti«. Bi li te riječi mogle odraža­ vati pozitivne prednosti čiste savjesti? Je li to svojevrsni poziv na moralno buđenje? Možemo li se zagledati u sebe — promotriti vlastite misli, osjećaje i djela — i biti sigurni da smo učinili sve kako bismo dosegnuli bit svojih najviših vrijednosti? Poštujemo li same sebe?

U knjizi Nada iz mojega srca Rich DeVoss piše: »Poštova­ nje počinje od onoga što osjećate i mislite o sebi, a ne od onoga što o vama kažu drugi. Poštovanje počinje od ispravne svijesti o tome što ste, od ljubavi prema sebi i prihvaćanju samog sebe«. A poštovanje donosi i recipročnu energiju! Ljudi  instinktivno shvaćaju stavove  koje pokazujemo, iako to možda nisu u stanju izraziti riječima. Promislite samo o svim ljudima s kojima se re­ dovito susrećemo — članovima obitelji, prijateljima, kolegama i suradnicima na poslu. Svatko u naš život unosi nešto novo i je­ dinstveno. Reagiramo li iskreno, pošteno, časno, ustrajno i odgo­ vorno? Mogu li ljudi računati na to što kažemo?

Što činimo kada nam pozornost zaokupi osjećaj krivnje ili stida zbog nečega što smo rekli ili učinili? Čak i ako nitko drugi ne zna za to, postoji li način na koji je moguće stvar popraviti i olakšati srce? Možda zahvaljujući proživljavanju emocija i prih­ vaćanju posljedica naših riječi i djela možemo početi propitivati i mijenjati određene aspekte svoje ličnosti. Možemo priznati istini­ tost situacije. Možemo samima sebi oprostiti. Možemo se obve­ zati na častan i karakteran život. Možemo zastati, makar i samo na trenutak, ali u svakoj situaciji, i pozitivno prilagoditi način raz­ mišljanja. Možemo izražavati zahvalnost za sve veću svijest. 

Nijedan svjedok nije toliko užasan, nijedan tužitelj toliko okrutan kao savjest koja prebiva u srcu svakog čovjeka.

—   Polibije 

 

Mudrost savjesti jednako je ključna kao i zrak koji udiše- mo i jednako neopipljiva. Čini se da se uzdiže iz dubina našeg bića, a ipak se odražava u svakoj našoj riječi i svakom postupku. Tako mjerimo svoju moralnu vrijednost. Služi nam kao koristan materijal za izgradnju karaktera. Savjest nema veze ni s kvocijen­ tom inteligencije ni s ocjenama u školi. S druge strane, vjerojat­ no itekako ima veze s najvišom razinom mentalne, emocionalne i duhovne evolucije koji izražavamo. Je ii »savjest« mjesto na kojem Radite na tome da u grudima održite tu malenu iskru ne­ beskog plamena ko­ju nazivamo savješću.

—  George Washington

 

najdublje  spoznaje  usklađujemo  sa  svakodnevnim  djelovanjem?

»Gostimo« li se ondje sigurnošću u vezi s motivima i vrijednosti­ ma? Prednosti čiste savjesti brojne su i velike. Unutarnji mir. Uvećana radost postojanja. Uočavanje dobrote u svima. Izražava­ nje zanimanja  i gorljivosti prema životnim darovima. Potpuno i neustrašivo  proživljavanje  života. 

Naša savjest, ta velika knjiga u kojoj su upisani svi naši prijestu­ pi... tlači našu dušu sjećanjem na prethodne grijehe, tjera nas da se zamišljamo, da optužujemo i osuđujemo same sebe.

—  Robert  Burton 

 

Savjest opisuju i kao »božansku dobrotu koja je u korijenu svih oblika postojanja«. Postoji u svemu što pogledamo i kad god pogledamo. Dodir tog izvora božanske dobrote moguće je unije­ ti i osvijetliti u svakome, u svakom trenutku. Ono se nalazi u za­ kutcima svakog uma i pojavljuje se kada ga najmanje očekujemo. Henry Van Dyke rekao je: »Čista i osjetljiva savjest, postojan ka­ rakter koji se pridržava skrupula i u malim i u velikim stvarima, najvrjednija je od svega, kako naciji tako i pojedincu«. 

*

 

4. ZAKON

Dobar glas vrijedi više od novca. — Publilije Sirus

 

Plemenit čovjek  ni­ kada, ni na trenutak, ne napušta put

Dobrote.

—   Konfucije

 

VAŠ JE ugled uglavnom plod gledanja tuđih očiju. Ugled se pola­ gano izgrađuje na čvrstim temeljima poniznosti, karakternosti, ljubavi i milosrdnosti. Postupak je u određenoj mjeri sličan izgra­ dnji kuće. Počinjete od temelja i nastavljate dalje, dio po dio. Dovršena je kuća plod vaših odluka tijekom gradnje — od plana do dovršetka. Ako je podižete nemarno, gradite tanahne zidove, srušit će je već i prvi vjetar. Ako ste materijal birali vodeći računa o snazi, kvaliteti i trajnosti, vaša će kuća odolijevati i najsnažni­ jem  vjetru.

Ugled je zbir stavova drugih o vašem karakteru. I izgrad­ nja karaktera može se usporediti s podizanjem kuće. Kada reagiBaviti se dobrotom znači primati sve što je dobro.

— Marcus  Bach

 

rate na životna iskustva, vaše odluke postaju blokovima kojima iz­ građujete vlastiti karakter. Ono što ste u ovoj životnoj fazi plod je tih odluka! Odgovornost za ispravnost tih odluka svakako je na vama. Tuđi savjeti mogu biti korisni, učenje na temelju iskustava može donijeti više spoznaja i mudrosti, a proučavanje životnih za­ kona može otvoriti nova vrata razmatranjima. Ali samo vi od­ lučujete o tome kako ćete se služiti stečenim znanjem. Nitko ne može djelovati umjesto vas.

Promotrimo jedan primjer. Već u dobi od osamnaest godi­ na, Johna je opterećivao loš glas. Često je lagao.  Prijateljima je davao obećanja koja nije  ispunjavao,  koliko god bila važna.  Čak su ga i uhitili zbog krađe u prodavaonici. Budući da mu je otac bio vrlo imućan, Johnu se činilo da ima baš sve. Živio je u lijepoj kući, nosio najmoderniju odjeću, imao vlastiti auto i hrpu novca.

Ali ipak nije imao sve. Naprotiv! Nije imao ugled. Jednog ljeta, između mature i početka studija u rujnu, John se prijavio za sezonski posao na području buduće karijere. Ali ga nije dobio. Upravo zbog ugleda. I tada se prvi put zaljubio. Ali budući da su svi znali kakav je, djevojka s njim nije htjela izlaziti. Ponašanje je često rječito poput samih riječi, neki put čak i rječitije. Mnogi od nas slušaju riječi, a mnogi slušaju i katkada grublji i izravniji go­ vor ponašanja. Ne pazimo li i na jedno i na drugo, moguće je da u međuljudskim odnosima upadamo u velike pogreške. Alexander Pope rekao je: »Sa svakom riječju ugled umire«.

 

Ja sam kapetan svojega broda dobre prosudbe, volje i aktivnosti. Ja ću svoj brod života usmjeravati tako da se uvijek ravnam prema zvijezdi Njegova mira koja blista na nebu mojih dubokih

meditacija.

— Paramahansa Yogananda

 

 Nasreću, John je uvidio da novac u životu  i  nije  toliko važan ako ga ne prati i dobar glas. A upravo je ugled, a ne no­ vac, najvrjednija imovina. John je počeo mijenjati način života, no trebale su proteći još godine i godine da bi ljudi u cijelosti prih­ vatili tog »novog« Johna.

Još jednom: sve što činite u svakodnevnom životu utječe na vaš ugled. O vama i isključivo o vama ovisi ispravnost odluka ko­ je donosite. Prijatelji, roditelji, kolege, svećenici i učitelji svaka­ ko vam mogu pomoći, savjetovati vas i podupirati, ali ne mogu djelovati umjesto vas. Ako malo zastanete i promislite kako neki

 

Za mladog je čovje­ ka najvažnije da ste- kne  povjerenje — ugled i karakter.

—  John

1. Rockefeller

 

postupak može djelovati  na vaš  život  i  donosite  odluke  na teme­ lju svijesti o tome, steći ćete velik ugled. I nije važno jeste li bo­ gati ili siromašni: dobar glas povećavat će  vaše  izglede  za  život bogat smislom  i  srećom.  To  ne znači  da nikada  nećete  pogriješi­ ti. Svi griješimo. Međutim, važno je priznati pogreške i  poduzeti korake za njihovo ispravljanje. Na taj način ugled  neće  pretrpjeti štetu.

 

Čovjek ne živi od sa­ mog kruha. Mnogi­ ma je samopoštova- nje draže od hrane.

• Mahatma Gandhi

 

Kad ste na dobru glasu, osjećate integritet i usklađenost sa svojim stvarnim bićem. I zapamtite, sve trenutke života provo­ dite sa samim sobom. Ako vam se ne sviđa tko ste, ako ne cije­ nite vlastitu ličnost, bit će vam užasno teško cijeniti druge. Radi­ te na izgradnji tog dobrog glasa. Novcem se ne može kupiti, ali ga je moguće steći marljivošću i trudom.

Sto biste voljeli biti u stanju reći o sebi i što biste voljeli da drugi mogu govoriti o vama? U umu stvorite određenu sliku o tome i zatim promislite o tome kako biste u tim slikama točno že­ ljeli izgledati. Biste li duboko u sebi htjeli imati dojam da je to što govorite iskreno i istinito? Biste li voljeli da vaši prijatelji i suradnici znaju za časnost vaših namjera? Koju biste razinu sa­ mopouzdanja željeli pokazivati kada u svakodnevnome životu os­ tvarujete interakcije s drugim ljudima? Biste li željeli pokazivati više ljubavi i obzirnosti? U umu stvorite živu sliku o karakteru i atributima koji bi vam najbolje služili. Na trenutak spoznajte  da je ta unutarnja zamišljanja moguće prenijeti u fizičke oblike po­ našanja. A to zapravo cijelo vrijeme i radite, sve otkako ste se pojavili u sadašnjem fizičkom tijelu! Vaša vizija o tome kako želi­ te izgledati i što u svojem životu želite izraziti možda će zahtije­ vati da se oslobodite nekih starih navika i načina na koje radite određene stvari, ako ti načini nisu u skladu sa željenom slikom. Zapišite obilježja ugleda — slike o sebi kakvu priželjkujete. A potom promotrite načine na koje možete početi živjeti u željenim okvirima.

*

 

5. ZAKON

Vidljivo poput Ijestava  vodi do nevidljivog; prolaznost je  tek ske­ la oko vječnoga.

• Henry Drummond

 

 

Budućnost, tj. Čovje kova budućnost, u sebi svakako sadrži

element nepredvidivoga.

—  Teilhard de  Chardin

 

 

Vizija je umijeće ko­ je  nam  omogućuje

da vidimo i nevidljivo.

— Jonathan  Swift

 

 

Svijet je prepun ug­ lavnom nevidljivih

stvari.

—  Howard  Nemerov

 

NEKI ASTRONOMI koji se bave otkrivanjem neopisivo velikih kom­ pleksnosti makrokozma i nuklearni fizičari koji  istražuju  fantas­ tičnu raznolikost  mikrokozma  zaključuju  da  svemir  ima  nedvojbe­ na obilježja inteligentnog plana stvaranja.  Glasoviti  fizičar  Sir Ja­ mes Jeans napisao je: »Svemir sve više  izgleda ne  toliko  kao ve­ liki  stroj,  nego  kao velika  misao«.

Svatko na svoj način, mnogi znanstvenici potvrđuju stav sv. Pavla: »Ne smjeramo na vidljivo, nego na nevidljivo, jer je vidlji­ vo prolazno, a nevidljivo je vječno« (Korinćanima II, 4:18).  Ili, kao što Henry Drummond piše u knjizi Prirodni zakoni u duhov­ nome svijetu: »Fizička obilježja duhovne  materije  čine  abecedu koju nam je u ruke stavio Bog, a njezino proučavanje, uz isprav­ no provođenje, omogućit će nam da lakše i točnije čitamo tu ve­ liku knjigu koju  nazivamo  Svemirom...  Zakon je velik ne  stoga što je pojavni svijet velik, nego jer te linije koje nestaju vode do Vječnog  poretka«.

U  knjizi  U skladu s  beskonačnim Ralph  Waldo  Trine  piše:

»Sve postoji u nevidljivome prije nego što se manifestira ili ostva­ ri u vidljivome i u tom je smislu točno da su nevidljive stvari stva­ rne, dok su one koje vidimo nestvarne. Nevidljive su stvari uzrok; vidljive posljedica. Nevidljive su stvari vječne, dok se vidljive mi­ jenjaju i prolazne su«.

Što nam ti veliki umovi, prosvijetljeni mislioci i mnogi dru­ gi govore o beskraju nevidljivoga? Je li naš svijet i život na ovo­ me planetu još nevjerojatniji nego što uviđamo? Jesu li svi pred­ meti i događaji koje primjećujemo tek vršak divovskog ledenjaka mogućnosti?

U visokocijenjenom uvodu u Einsteinov rad, Lincoln Bar- nett napisao je 1957.  u knjizi  Svemir i dr. Einstein: »U razvoju znanstvene misli, jedna je činjenica postala nedvojbeno jasna: ne­ ma te zagonetke fizičkoga svijeta koja ne ukazuje na jednu višu misteriju...  Čovjek ne može izbjeći nemoguću situaciju u kojoj je i sam dio svijeta koji nastoji istražiti; njegovo tijelo i ponosni mo­ zak mozaici su koje čine iste elementarne čestice koje čine  i mračne oblake međuzvjezdanog prostora«.

Takve uzvišene misli neki put gotovo izazivaju vrtoglavicu! Možda bi nam mogla pomoći jednostavna usporedba. U čovjeko-

 

O, svijetu nevidljivi,

mi smo ti , O, svijetu neopipljivi,

mi dodirujemo te,

O, svijetu nespoznatljivi,

mi te poznajemo.

—  Francis Thompson

 

vu tijelu odvija se jednako toliko nevidljivih aktivnosti kao- i u svi­ jetu unutar košnice. Stotine pčela ugibaju i na njihovo mjesto do­ laze nove pčele, no košnica svakako živi dalje. Čovjekovo tijelo čine milijarde stanica usklađena djelovanja. Svakodnevno odumi­ ru milijuni stanica, a umjesto njih pojavljuju se nove. To je čovje­ kovu oku uglavnom nevidljivo; ali je ipak ključno za naše funkci­ oniranje i zdravlje.

Jeste li kada trčali livadom ili stajali na brežuljku i osjetili kako vam vjetar miluje tijelo? Je li stvarnost vjetra bila manja za­ to što je nevidljiv? Vjetar je stvaran koliko i tijelo i jednako pro­ lazan! Bi li gusjenica porekla vlastitu prirodnu transformaciju u predivnog leptira jer ne vidi sam proces u kojem se to događa? Dovodimo li u pitanje postojanje kozmičkih zraka i radiovalova iako su nevidljivi? Tehnologija je potvrdila stvarnost njihova pos­ tojanja.

 

Na trenutak u noći ugledat ćemo sebe i svoj svijet, taj otok među zvjezdanim strujama — hodočasnike smrtnosti, koji putuju od obzora do obzora, preko vječnoga mora prostora i vremena.

—  Henry  Beston

 

Duh je stvaran i vječan; materija je nestvarna i prolazna.

• Mary Baker  Eddy 

 

 

Bog i sva njegova obilježja vječni su.

• Benedict Spinoza

 

Zahvaljujući Einsteinovoj teoriji relativnosti lakše nam je shvatiti da vrijeme i prostor možda ipak nisu onakvi kako izgle­ daju. Nova otkrića ukazuju na to da je »vidljivo poput ljestava i vodi do nevidljivog; dok je prolaznost tek skela oko vječnoga«. Je­ su li te riječi poziv na to da se suzdržimo od prosuđivanja na te­ melju  vanjskoga  izgleda  i  da  odvojimo  dovoljno  vremena  da  se

»zagledamo dalje i dublje od prvog dojma, onoga što je očito«? Važno je u prvom planu svijesti uvijek držati misao da su božan­ ska načela dio duha i, premda su nevidljiva, daleko stvarnija od vidljivih, opipljivih stvari. Duhovna načela još su dalekosežnija od matematičkih načela. Može li nam se Stvoritelj sve više i više ot­ krivati   kroz marljivo traženje posredstvom suvremene znanosti?

 

Naglasci ••

 

1. Pokazuje li  sve  veći  broj  dokaza  da  su  nevidljive  stvarnosti možda  i  daleko  temeljnije  od  vidljivih?
2. Mogu li istraživanja pokazati da je duhovni aspekt temelj ma­ terijalnoga  života?
3. Možda Bog obuhvaća cjelokupno vrijeme i prostor i još mno­ go više!
4. Kako neopraštanje stvara veći »Pakao« onome koji ne oprašta nego onome  kome  nije  oprošteno?
5. Je li  siguran  znak duhovnog karaktera  spremnost  i  sposobno­ st da opraštamo onima koji su nas povrijedili?
6. Po čemu je samopoštovanje nusproizvod pozitivne savjesti?

 

7. Savjest je prisutna  kamo  god  i  kad  god  pogledamo!

 

8. Koja nas perspektiva potiče na to da u svakome i svim situa­ cijama pronalazimo pozitivne odlike?
9. Kako nas  je  znanost  poučila  važnoj  lekciji  prema  kojoj  stvari uvijek  nisu  onakve  kako  izgledaju  na  prvi  pogled?
10. Na koje sve načine možemo proširiti svoje  poglede na koz­ mos i njegova Stvoritelja?
11. Bi li ovaj materijalni svijet mogao služiti kao inkubator, koji nam je podarila božanska sila, a u kojem se naš duh može razvijati i tražiti krajnji oblik izraza u području koje je nama nevidljivo?

 

 

Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••

 

Prije  rođenja  Neba  i  Zemlje, postoji nešto bezoblično i potpuno već i po sebi.

Neopipljivo  i  vječito,

nijemo i nepomućeno,

stoji samo i nepromjenjivo, djeluje   blago,

i beskrajno se stvara u svim dimenzijama.

 

To  nešto  možemo  smatrati  Majkom  ili  Počelom  svega. Daleko iznad relativnog nastanka čovjekova,

ne može se nazvati konkretnim imenom, ali  se  može  odrediti

kao profinjena bit cijeloga svemira.

U odsutnosti točnije riječi,

ja ću  to  nešto  nazvati  »Veličinom«.

A kako je to nešto tako veliko, širi se bez granica. Šireći se bez granica, uvijek je dalekosežno.

Budući da je dalekosežno, u konačnici se vraća na sebe, dolazi do samodovoljnog izvora.

Štoviše, nikada i nije otišlo od sebe!

To  neodredivo strujanje  profinjene  energije uistinu je najveće od svega.

 

Izražava svoju integralnu prirodu,

ta univerzalna i profinjena bit ostaje neopipljiva, gipka i nekontrolirana:

krajnji  izraz  kozmosa.

 

Kao izraz neprekidne kreativnosti,

iskazuje se u obliku prostranosti neba.

Kao izraz prijemčivosti,

iskazuje se kao nepregledno mnoštvo galaksija, zvijezda i planeta.

Kao izraz skladne reintegracije,

iskazuje  se  u  obliku  čovjekova  života.

 

Tako u prirodnome protoku transformacije energije,

čovjekov život postaje jednim od četiriju velikih izraza profinjene biti svemira.

To je put univerzalne i profinjene integracije. Čovječanstvo prihvaća pravila Zemlje.

Zemlja prihvaća pravila neba.

Nebo prihvaća pravila Profinjenog podrijetla. Profinjeno  podrijetlo  prihvaća  pravila  vlastite  prirode.

— Lao Tse 

*