Zahvaljujući trudu hrvatske pjesnikinje Sandre Vulin do mene je stigla knjiga koja ima naslov “Univerzum” romskog pisca Iljaza Bajrama pisana na makedonskom jeziku i tu je riječ o razvoju kozmoloških i fizikalnih ideja zadnjih sto godina koji je obilježen markantnom pojavom Einsteina i njegovih sljedbenika, a koje je autor predstavio u jednom neobično lijepom djelu posvećenom mladim ljudima i studentima prirodnih znanosti. Međutim, postoji još jedna osobenost ovog djela, a ta je da je nastala kao Prva kozmologija ovakve vrste od romskog pisca. Malo je čudno, da se ona pojavljuje u novije vrijeme budući da kozmološka problematika određuje u dobroj mjeri svakodnevni život suvremenih Roma kao što su takve teme domaće u svakodnevnom saobraćanju i tvore fundament kulturnog života ovog naroda i tu vidimo izuzetnu vrijednost ovog djela, jer upućuje na nužnost izobrazbe i općenito obrazovanja mlade romske generacije u državnim maticama u kojima nemaju svi iste šanse i gdje mnogi mladi Romi još uvijek žive na rubu egzistencijalnog opstanka.

Ova knjiga svakako predstavlja jedno vrijedno svjedočanstvo koliko je živa kozmološka tematika među suvremenim romskim narodom i koliko treba truda i napora, da se tokovi tradicionalne kulture uklope u široko polje suvremene znanosti i tehnologije.

Pored tradicionalnih pitanja fizike, autor je posebnu pažnju usmjerio prema suvremenim teorijama poznatim kao “string teorijama” i prema tzv. M teoriji i ta raspravljanja čine zaključna poglavlja ove knjige.

Osnovna ideja je ta, da su različite osnovne čestice u našem uobičajenom pogledu na strukturu materije samo različite manifestacije jednoa osnovnog objekta, a to je struna ili string.

Jako male strune veličine su 10 na -35 metara i proton je na primjer 100 milijardi milijaradi puta veći. Tako na primjer zamišljamo točku koja ne može raditi ništa, osim kretanja, a bez unutrašnje je strukture. Međutim, pod ekstremno snažnim mikroskopom mogli bismo i elektron i ostale čestice shvatiti petljama struna, a osobina strune je da pored kretanja može još i oscilirati na različite načine pa s obzirom na način na koji struna oscilira, mi vidimo ili elektrone ili fotone ili kvarkove ili gravitone.

Vibrirajući na različitim frekvencijama struna tvori i četiri osnovne sile, a to su elektomagnetska, gravitaciona, jaka nuklearna sila i slaba nuklearna sila. Također, ova teorija struna govori, da kozmos nema tri prostorne dimenzije i četvrtu vrijeme, već najmanje desetak prostorno-vremenskih dimenzija, a supersitne strune obitavaju u prostorima od 10 do 11 dimenzija. Ova se teorija koja uzima u obzir 11 dimenzionalni kozmos zove još i M-teorija.

Mnogi suvremeni fizičari, a među njima u Stephen Hawking vjerovali su, da teorija struna predstavlja jedan jako važan korak naprijed u našem shvaćanju fundamentalnog opisa prirode, jer na neki način sintetizira kvantnu mehaniku i teoriju relativnosti kao i suvremenu termodinamiku. Zato nije čudno, da je Stephen Hawking na primjer držao M-teoriju “…jednim kandidatom za čitavu teoriju kozmosa”. Međutim, bilo je i onih teoretičara koji su kritizirali ovu teoriju, jer ne omogućuje nova eksperimentalna predviđanja pa su odatle zaključili svoja stajališta tezom o “neuspjehu teorije svega”.

Sve su ove teme, naravno, tema razmišljanja ovog romskog autora potkrepljene brojnim ilustracijama, a bez suvišnih formula koje samo opterećuju ovo teoretsko gradivo i što na kraju reći, nego da je gospodin Bajram uspio sačinti jedno vrijedno znanstveno i kozmološko djelo i da je nama, njegovim suvremenicima i mlađim naraštajima, ostavio u amanet jednu teoriju koja po dubini I sveobuhvatnosti predmeta predstavlja uzor kojeg pamtimo pored ostalog i po otvorenosti i plemenitosti svoje poruke.