Učitelju,
Ružne stvari se događaju u svijetu, a ja ne znam što da radim.
To me rastužuje. Ne znam kako da pomognem. Ne želim zatvarati oči i osjećam se krivim što sam dobro dok je drugima jako loše.
~ Učitelj odgovori:
~ Kad ideš spavati, ugasiš sva svjetla.
Ti upališ ono u svojoj sobi.
Nisi više u kuhinji.
Više nisi u dvorištu sa psima.
Ti si u svojoj spavaćoj sobi.
Gdje i pripadaš u tom trenutku.
I tamo upališ svjetlo da nisi u mraku.
Tako je to u svijetu.
Ako bude rata
Ti nisi tamo, to je zato što nije tvoje mjesto da budeš tamo.
I gdje jesi, upali svoje svjetlo.
Ako imaš nešto za podijeliti, podijeli.
Ako imaš nešto vrijedno za doprinos svijetu, učinit to.
Ako si mudar i znaš dati savjet, daj ga.
Ako si lijep, a ima puno ružnih stvari, budi ljepši.
Budi dio ljepote života.
Svjetlo se pali jer na zemlji postoje pustinje i postoje mora.
Kad bi trebao biti dio vode,
Zašto te muči pustinja?
Kad bi trebao biti pustinja,
Zašto te voda muči?
Svatko je tamo gdje pripada.
Nazovi to karmom,
Odredište. Svrha.
Ako svemir nečega nema, to je nepravda.
Ne postoji.
Sve je savršeno.
Ako te nema.
Ne trebaš biti tamo.
Ne umiru svi u ratu.
A gdje nema rata, ljudi ginu.
Tko treba umrijeti, umire.
Živi onaj koji treba živjeti.
Zašto se osjećaš krivim?
Da li ti odlučuješ tko će živjeti, a tko umrijeti?
Koja je tvoja odgovornost?
Samo radi svoje.
Zato si tu došao.
I zato si tu gdje jesi.
Upali svoje svjetlo.
Počinje od svjetla ne od problema.
~ rekao je učitelj.
Svijet, kada je mrak, treba više svjetla.

~ Abuelas Curanderas ~
Karen Howarth ~ s Jaroslavom Kosak i 3 drugih.