šuma

zazelenila si se

zašumjela jezikom lišća

nebo se kroz krošnje šulja u mir

koji predeš čudnovatim instrumentom

izvježbano

uvjereno

smirujuće

razlijevaš ga u pretklijetku proplanka

koji uzdiše za novim rađanjem

 

zrake sunca pozlaćuju tvoje vrhove

na njih vješam zalutale radosti

ushićenja

divljenja

sjene se motaju po vlažnoj zemlji

za njih ne mariš

jer korijen ti je u dubinama

a ciljevi u visinama

između

samo metež na koji se ne osvrćeš

jer nije bajka

nije ni ukras

 

iščekivanja se penju po stablima

gdje ptice na prepletenim granama grade gnijezda

i toplinom tijela stvaraju potomstvo

 

ti si se zazelenila

zanjihala iščekivanja

u meni je

potekla voda života

Ankica Bistrović (objavljeno u zajedničkoj zbirci  "Proljetos su mi procvale zjenice", sudionika Pjesničke škole u prirodi, Maruševec 2018. str. 34)