Sjemenke marelice

U sezoni marelica obratite pažnju na sjemenku ovog voća koju ste redovito bacali. Ispod tvrde ljuske koštice nalazi se mekana jezgra bademastog okusa. Nakon što otkrijete neke činjenice o toj jezgri, nikada više nećete bacati tu košticu i vjerojatno čete poželjeti posaditi  koje stablo marelice u svojoj blizini. Jezgra sjemenke marelice je prirodan lijek i prevencija protiv kancerogenih oboljenja. Radi se o lijeku o kojem medicinske i farmaceutske institucije šute, a ljudi sve više traže i pitaju o tome. Iako je sve već prilično jasno i istraženo, informacije nisu u interesu farmaceutskih lobija i zato se činjenice prešućuju i iskrivljuju.

 

Rak je metabolička reakcija tijela na lošu prehranu. Zato je ključ u prevladavanju raku upravo u sastojcima hrane. Jedan takav sastojak je amigdalin (vitamin B17 ili leatril) koji se prirodno nalazi u raznim namirnicama biljnog porijekla: divljim kupinama, trešnjama, ribizlu, košticama jabuke, breskve,  kruške i šljive, bobu, gorkim bademima, indijskom oraščiću, australskom orahu (macadamia), ogrozdu, dudu, dunji, malini, jagodi, lanu, mahunama i još  mnogim drugim vrstama voća i povrća. Zapravo, sjemenke bilo kojeg voća, osim citrusnog sadrže amigdalin. Ipak, najveća količina je nađena je u sjemenki marelice i to pogotovo u samoj opni sjemenke. Amigdalin se nalazi u hrani i ne može ga se klasificirati kao lijek. On je prirodan, neotrovan u razumnim količinama, vodotopiv i potpuno kompatibilan ljudskom organizmu.

 

Biokemičar Dr.Ernst Krebb Jr. je prvi istaknuo amigdalin kao lijek protiv raka i to se dogodilo još 1950. godine. Od amigdalina je napravio polusintetički derivat i nazvao ga je vitamin B17 ili leatril. Danas se pod imenom leatril ili B17 smatra i sam amigdalin u svom prirodnom obliku. Iako je imao dokaze, Dr. Krebb je diskreditiran, a istraživanja su proglašena prevarom. Naravno, najžešći protivnici su bili ugledni medicinski i farmaceutski lobiji. Išlo se toliko daleko, da je amigdalin zabranjen od strane FDA (Food and Drug Agency) 1971. Ista organizacija je negdje u isto doba zabranila i steviju kao zaslađivač. Sve to dovoljno govori o kredibilitetu tih zabrana. Iako je amigdalin isključen od strane zdravstvenog sustava liječenja, istina o amigdalinu i hrani koja ga sadrži sve se više širi i njegovo vrijeme tek dolazi.

 

Ljudi iz plemena Hunza u sjevernom dijelu Pakistana su odavno znali za terapeutsko i ljekovito djelovanje sjemenki marelice. Žive više od 100 godina i ne poznaju rak kao bolest. Konzumiraju sjemenke marelice, ali i njihova cjelokupna ishrana je bogata amigdalinom. Puno više nego ishrana zapadnog čovjeka. Koliko cijene marelicu , vidi se po tome što bogatstvo mjere po broju zasađenih stabala marelice. Takva mjerila imaju itekakvog smisla kada je život i zdravlje mjerilo vrijednosti, a sjemenke marelice imaju u tome značajnu ulogu.

Molekula amigdalina se sastoji od dvije molekule glukoze, benzaldehida i cijanida. Cijanid i benzaldehid su otrovi ako se nađu otpušteni i nevezano na druge molekularne formacije. Stanice raka se hrane glukozom i za njih je karakteristično da imaju izrazito veliki broj enzima beta-glukozidaza. Glukoza iz amigdalina privlači beta-glukozidazu i dolazi do razgradnje amigdalina i oslobađanja otrovnih sastojaka. Oslobođeni vodikov cijanid i benzaldehid uništavaju stanice raka. Benzaldehid koji eventualno dođe u dodir s normalnim stanicama brzo se oksidira i pretvara u bezopasnu benzojevu kiselinu koja ima antireumatska, antiseptička i analgetska svojstva. U tumorskim stanicama koje rastu u anaerobnim uvjetima, benzaldehid se puno sporije razgrađuje i tako zajedno s cijanidom truje stanice raka. Kada se cijanid nađe u normalnim stanicama, enzim rodenaza hvata slobodne molekule cijanida i vezuje ih sa sumporom, čineći  ih bezopasnima. Rodenaze ima u velikim količinama u normalnim stanicama, ali ne i u stanicama raka. Zato su stanice raka osjetljive i odumiru. Iz ovog objašnjenja se vidi kako amigdalin ima selektivno djelovanje, ubija stanice raka, a potpomaže pravilnu funkciju zdravih stanica. To je prava slika kako djeluju prirodni lijekovi.

 

Uobičajena preporuka za prevenciju od raka je 6 – 12 sjemenki dnevno, ovisno o težini. Preporučuje se konzumirati pomalo u toku dana, a ne sve odjednom. Pacijenti koji su oboljeli od raka trebaju 2 - 3 puta veću dozu, ali mnogi uzimaju i više. Na ovu dozu je potrebno dostići postepeno kroz tri tjedna. Budite disciplinirani sa doziranjem i ne pretjerujte. Period maksimalnog uzimanja bi trebao trajati od 4 mjeseca do godine dana. Za održavanje nakon terapije, vratiti se na 6 – 12 sjemenki dnevno i držati taj režim za stalno. Kako bi ova terapija imala pravi efekt potrebno je unositi cink, neke probavne enzime i vitamine. Zdrava probava je preduvjet za ovakvu terapiju.

http://prirodna.hr/stranice/zdravlje/prirodni-lijekovi/Sjemenke-marelice