RADIKALNA KRITIKA

Pa mi ljudi sa Balkana i prostora nekadašnje zajedničke države imamo problema sa kritikom i radikalnom kritikom socijalnih odnosa kod nas. Mnogi naši ljudi, prije svega inteletualci i oni koji se tako nazivaju, osjećaju neku veliku nelagodu što pripadaju nekima od tih Južnoslavenskim naroda, bez obzira da li je riječ o Srbima ili Hrvatima i drugima. Kao da ih je sram što su sa tih prostora. To se najbolje vidi po našoj migraciju u stranim zemljama gdje su u prilici da sebe uspoređuju sa drugima a kako su slabe pismenosti i obrazovanja to se onda osjećaju manje vrijednima i nepoželjnima. Nisu sposobni pronaći svoj identitet pozivajući se na vlastitu kulturu o kojoj ne znaju ništa ili jako malo. Pa onda posežu za nekom radikalnom kritikom koja ima u vidu naše karakterne i svake druge slabosti. I to stvara jednu atmosferu neadekvatnosti  naime da svim svojim bićem naši ljudi ne odgovaraju zahtjevima suvremenoga vremena i  civilizacije. To je u bivšoj državi bio čak filozofski pokret koji je naučavao na našim Sveučilštima i Univerzitetima pod sloganom "radilane kritike svega postojećega" jer je to tobože bila fundamentalna Marxova zamisao. I ta je atmosfera stvarala jedno veliko nezadovoljstvo među običnim ljudima koji se nisu osjećali adekvatno u svojem svakodnevnome životu i bitisanju  jer je ono bilo podvrgnuto totalnom raskolu i kritici koja je tvrdila da postoji nešto bolje od njihovoga jadnoga života. I to je stvaralo jednu veliku nervozu i nezadovoljstvo među običnim ljudima koji su se morali  stidjeti svoga porijekla. Pa su onda primjedbe bile u jednom nebuloznoj formi date : "smrdiš na punjene paprike i zapršku" što je samo jedan primjer toga srozavanja naših ljudi . Tako da je ta radikalna kritika perpetuirala nasilje među našim ljudima sasvim suprotno njenoj intenciji da prevlada nasilje kao našu karakternu crtu i oblik našega kulturnoga naslijeđa. Naravno da je moguće tim tendencijama stati na kraj a to je prije svega jednim naporom kulturnoga osvješćivanja naših ljudi  kako bi se izbjegla ona Andrićena istina da su naši ljudi ljudi tvrde glave, nepismeni i skloni nasilju. A to znači cjelokupnim kulturnim i obrazovnim nastojanjima  jer je istina da se na tome području naši ljudi niti u domovini niti u iseljeništvu nisu dokazali.

Zlatan Gavrilović Kovač