Primjer prvi: Po našem lijepom običaju, kada je Draga došla iz Zgububa, sjeli smo na terasu robne kuće i uz kavu i pivce uživali u nama i pogledu na brodove u luci. Marko Polo se upravo spremao isploviti i ja sam osjetio potrebu da ga MORAM snimiti. Dragoj sam rekao: Tko zna što ga sve čeka i kakvo ga more čeka??? Nestrpljivo sam čekao da dođemo doma i odmah sam upravo to napisao na svom češkom blogu (češki je blog ugašen prije par godina). Drugi smo dan čuli da se na toj plovidbi nasukao!!!!!

Primjer drugi: Najčešće do grada pješačim. Uvijek pored željezničke stanice Pećine. Taj sam dan primijetio pregaženu mačku među tračnicama. Mirno sam produžio dalje. No Vrag mi nije dao mira. Nešto me vuklo natrag i kada sam stigao do kraja perona vratio sam se da slikam ... morao sam slikati. Isti sam dan na svom blogu pisao o toj ružnoj sceni. ... Kad sam jedno jutro nakon par dana čuo da je bila željeznička nesreća, odmah sam znao gdje, nisu mi trebali reći na vijestima. Čitava teretna kompozicija je iskočila s tračnica i prevrnula se. Treba li reći da je iskočila upravo na mjestu koje sam snimio i o kojem sam pisao?

O OBA SAM DOGAĐAJA PISAO PRIJE NEGO SU SE DOGODILI, OSJETIO SAM DA MORAM PISATI ...