Mi smo već rekli, da je kozmičko jaje ogromno nebesko tijelo sasvim suprotno mišljenjima da jaje postoji u svega nekoliko atoma i da se kozmos počinje stvarati u procesu Velikoga Praska. Ta je teorija dominantna danas, mada ima jako puno procesa u našem vidljivom svemiru koje nije moguće objasniti limitima ove teorije. Mi smo isto tako rekli, da se ovo jaje zahvaljujući zakonu očuvanja količine kretanja obrće neobično brzo i da na rubovima tog jajeta vladaju jako velike centrifugalne sile. Međutim, to je jaje dovoljno veliko naravno, da se u njegovoj jezgri pokrenu snažni nuklearni procesi koji se prenose na cijelo kozmičko tijelo. Centrifugalne sile na koncu djeluju tako da velika količina galaktozimalnoga materijala jajeta biva izbačena dalje u kozmos uz proces nuklearne transmutacije elemenata zvjezdane nukleosinteze gdje se stvaraju jezgre i atomi težih kemijskih elemenata.

 „Nuclear transmutation is the conversion of one chemical element or an isotope into another chemical element. Because any element (or isotope of one) is defined by its number of protons (and neutrons) in its atoms, i.e. in the atomic nucleus, nuclear transmutation occurs in any process where the number of protons or neutrons in the nucleus is changed. Natural transmutation by stellar nucleosynthesis in the past created most of the heavier chemical elements in the known existing universe, and continues to take place to this day, creating the vast majority of the most common elements in the universe, including helium, oxygen and carbon. Most stars carry out transmutation through fusion reactions involving Hydrogen and helium, while much larger stars are also capable of fusing heavier elements up to iron late in their evolution.

Elements heavier than iron, such as gold and lead, are created through elemental transmutations that can only take place in supernovae - as stars begin to fuse heavier elements, substantially less energy is released from each fusion reaction, and each fusion reaction that produces elements heavier than iron is endothermic in nature, and stars are incapable of carrying this out.“

 Tako uz ova proces stelarne nukleosinteze dolazi do stvaranja većih nakupina zvjezdanog materijala koji formira novu galaktičku stvarnost kakvu danas na primjer prilično dobro poznajemo. Taj se material i nova zvjezdana jata počinju udaljavati od centralne mase jajeta u jednom procesu koji nam je danas poznat kao proces ekspandirajućega kozmosa što je današnja stvarnost koju smo i povtrdili i dolazali fizikalnim mjerenjima, ali to nije inflatorno širenje univerzuma, to je rast univerzuma koji ima svoje zakonitosti do stanja ekvilibrijuma i ponovnog procesa kozmičkog sažimanja. Prema tome, mi pretpostavljamo model pulsirajućeg kozmosa baš onako kako je to prije nekoliko tisuća godina iskazao i Heraklit u svome poznatom 30.-tom fragmentu gdje stoji zapisano:

 „Ovaj kozmos ( red svijeta) isti za sve, nije učinio nijedan od bogova niti od ljudi, nego bijaše uvijek i jest i bit će vječno živa vatra, koja se po mjerama (periodički) pali i po mjerama gasi.“

 Ovdje je možda još važno spomenuti, da sliku svijeta koju nalazimo kod Heraklita i općenito kod starih Grka, da ta slika u bitnom totalno determinira duhovni život i svakodnevno ponašanje balkanskih ljudi i dan danas. S obzirom na Nikolu Teslu, ovdje je možda važno spenuti također i fragmet 64 Heraklitovog spisa O prirodi gdje Heraklit piše:

 „Svemirom upravlja grom, tj ravna njime. Pod gromom podrazumijeva vječnu vatru, a drži i da je ta vatra razumom obdarena i uzrok je upravljanja svemirom.“

 Tako smo ponovno došli do točke od koje smo i krenuli, a to je Teslino mjesto u našim spoznajama prirodnih i kozmičkih fenomena koje je na žalost često bilo omalovažavano i potisnuto od onih koji su od znanosti i filozofije napravili karijere, kojima se dobro plaćalo za njihovu lojalnost režimu i političkim moćnicima, za njihove invencije koje su bile najbezobzirnija pljačka Teslinih ideja i patenata i konačno koji su stekli neprocjenjiv ugled u svijetu znanosti zahvaljujući svom lukavstvu, dodvoravanju, podrepaštvu i svojoj malicioznosti da ljude oko sebe vide samo kao objekte njihove vlastite ambicije. Ostavimo ih, dakle, svijetu takvom kakav on već jest u vjeri i nadi, da trud bezbrojnog broja Teslinih sljedbenika u promociji njegova djela nije bio sasvim uzaludan.

Zlatan Gavrilović Kovač