Ne znam što reći, niti odakle krenuti. Dođe tako neko vrijeme kada čovjek ode nekim drugim putevima, pa im se vraća. Krug života, rekla bih. I eto me, sa 28 godina, u pidžami za stolom, stresom u glavi, kavom u ruci xD 

Nekad bih se vratila vrijeme da nešto popravim, promijenim..no ishod onda ne bi bio ono što je danas. Bio bi drugačiji, a ne želim drugačije.

No, ovo je portal na kojem pišemo, kojem govorimo..koji nas sluša. U zadnje vrijeme osjećam enormnu količinu stresa na poslu, pa me to nekako podsjetilo da se vratim onome što je bitno i što je važno - sebi. I da volim sebe. Ponekad se, čini mi se, svi nađemo u tom vrtlogu posla i stresa kojem nema kraja. Radi 8 sati, dežuraj preostalo radno vrijeme/vikende/blagdane, pa ako nešto iskrsne tvoj privatni život nekako....usahne. Sve se vrti oko posla. Ma nek' ga vodi nosi! 

Došlo je ljeto, zatvorite računala na kraju radnog dana, posvetite se sebi. 

Čitala sam maloprije svoj članak o ljetu prije x godina...i pitam se..što mi se pobogu desilo? Eh, prozori prilika iliti kako se zavarati misleći da je to prilika...idući puta ću dobro provjeriti taj prozor ...izmjeriti koliko treba do dna..pa u slučaju da poželim skočiti da znam kako to uvijek mogu napraviti :)

Sigurna sam da nisam jedina, ali treba se nekako okrenuti od posla. Kažu mi..sve je u glavi. A tko nema u glavi, ima u nogama.

Ova COVID situacija je nekako...sve usporila, ali...ako je vjerovati brojkama (osobno sam vječiti skeptik), možda situacija na kraju ne bude još tako dugo loša. Trebamo izaći van, u prirodu, u šumu...pokrenuti se, udahnuti svjež zrak...popiti čaj i pročitati knjigu, dubiti na glavi, uzgajati cvijeće...skakati padobranom, uživati u sada, u svakom trenutku sadašnjosti. To je sve što imamo

Budite pozdravljeni i ako ste se izgubili...stanite. Stanite na loptu, odvagnite što je važno.

Ugodan dan svima!