KRVAVA BAJKA

 

 

 

Zlatan Gavrilović Kovač

 

 

Ja ne mogu mnogo govoriti o Desanki Maksimović. Mogu samo ovom zgodom pokazati poštovanom čitateljstvu ono po čemu ja pamtim najveću srpsku pjesnikinju . Ona je poznata po mnogim pjesmama i to je prekrasna poezija: 1941 godina je nastala njena pjesma Krvava bajka

 

 

Krvava bajka

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka

na brdovitom Balkanu,

umrla je mučeničkom smrću

četa đaka

u jednom danu.

Iste su godine

svi bili rođeni,

isto su im tekli školski dani,

na iste svečanosti

zajedno su vođeni,

od istih bolesti svi pelcovani,

i svi umrli u istom danu.

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka

na brdovitom Balkanu,

umrla je mučeničkom smrću

četa đaka

u jednom danu.

A pedeset i pet minuti

pre smrtnog trena

sedela je u đačkoj klupi

četa malena

I iste zadatke teške

rešavala:koliko može

putnik ako ide peške...

i tako redom.

Misli su im bile pune

istih brojki,

i po sveskama u školskoj torbi

besmislenih ležalo bezbroj

petica i dvojki.

Pregršt istih snova

i istih tajni

rodoljubivih i ljubavnih

stiskali su u dnu džepova.

I činilo se svakom

da će dugo,

da će vrlo dugo,

trčati ispod svoda plava

dok sve zadatke na svetu

ne posvršava.

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka

na brdovitom Balkanu

umrla je junačkom smrću

četa đaka

u istom danu.

Dečaka redovi celi

uzeli se za ruke

i sa školskog poslednjeg časa

na streljanje pošli mirno

kao da smrt nije ništa.

Drugova redovi celi

istog časa se uzneli

do večnog boravišta.

 

 

Ova pjesma  je nastala kao što već rekoh  41 nakon što je Desanka Maksimović čula detalje masakra kojeg su njemačke okupacione snage izvele u Kragujevcu gdje su žrtve masakra bili cijeli razredi gimnazijalaca. Pjesma je međutim objavljena tek nakon završetka Drugog svjetskog  rata a danas se smatra jednom od najsnažnijih poetskih djela inspiriranih ratnim događajima sa prostora nekadašnje zajedničke države Južnih Slavena. U doba  socijalističkoga poretka bila je obavezna literatura u nastavnim programima osnovnih škola

 

Pa ja onda Desanku Maksimović pamtim po  zbirci pjesama Tražim pomilovanje koje je objavljena 1964 godine i ta zbirka ima i podnaslov Lirske diskusije s Dušanovim zakonikom. Tu je sabrano 68 pjesama od kojih 24 imaju izravne  veze sa članovima Dušanovog zakonika i oslanjaju se na njega. Na samom početku knjige postoji Proglas kojem prvi stihovi idu ovako:

 

 

Po  milosti Božjoj

I blagoslovu svetitelja iz Rasa

Ja , car Srba, Grka i Albanaca

Zemljama koje od očeva nasledih

I mačem osvojih

Koje povezah krvnim sudovima

Svojih vojnika

Dajem zakonik

I neka nema drugih zakonika

Osim mojih..........

 

Znači ovdje je po srijedi srednjovjekovna tematika sa kojom ja danas nemam apsolutno nikakve veze.

 

Pa onda pamtim Desanku Maksimović sa kraja 80 tih godina kada je pozvana  kod visokih jugoslavenskih i srpskih generala pa je primajući neko ordenje izjavila kako je ‘’bilo grešaka’’ i kako bi valjda sada trebalo te greške popraviti. A gledamo danas nakon našega balkanskoga krvoprolića, kako su te greške popravljene.

I konačno pamtim Desanku Maksimović sa početka  rata i našeg  općeg klanja  kada se, prema izvješću Hrvatske televizije , početkom 90 tih godina susrela sa Ražnjatovićem Arkanom pa se sa njim grlila i ljubila uz  znake odobravanja. Ne vjerujem danas da je ta snimka na  bilo koji način montirana. Taj je Arkan zbog svoje uloge u balkanskom krvoproliću kao i zbog obračuna srpskih mafija ubijen ispred hotela Jugoslavija 2000  godine čini mi se sada a iza  sebe je ostavio Cecu, beogradsku estradnu umjetnicu i dvoje djece

 

Bilo je nedavno velikih skandala u Srbiji oko  mjesta  Desanke Maksimović u nastavim programima srednjih škola  pa je bila oformljena komisija koja je dugo razgovarala o najzrelijoj zbirci poezije velike pjesnikinje Tražim pomilovanje i  i tada su zaključili da se ‘’ vanvremenost Desanke Maksimović ne uklapa u poetičke okvire epohe, te da postoji bojazan da bi i učenici pogriješili u vrednovanju njene poezije, umanjujući njen značaj. Međutim ipak su predložili da se zbirka nađe na programu za prvi razred gimanzije uz zaključak da bi ‘’na ovaj način zbirka našla svoje pravo mesto kao odjek književne epohe srednjega veka.

‘’Prekrajanje književne istorije i nesumnjivih vrednosti srpskog književnog kanona preko sveukupnog dela Desanke Maksimović sa kojim treba da se upoznaju učenici 3. i 4. razreda srednje škole je, najblaže rečeno, delatnost koja pogađa u samo srce našeg identiteta – tako je govorila tim povodom  dr Svetlana Šeatović, upravnica Desankine zadužbine.

A jedan od novinara koji su pratili cijeli taj skandal je napisao:

‘’ Odgovor da je „Tražim pomilovanje“ vanvremensko i da je „odjek epohe srednjeg veka“ jeste poništavanje dugotrajnog rada naučnika koji su tumačili delo ove pesnikinje u 24 zbornika radova i dokazali modernost i univerzalnu vrednost njene poezije. Nažalost, na delu je pisanje neke nove književne istorije, oslonjene na nove vrednosti, gazeći pesnikinju duha, epohe i naroda. Tražimo pomilovanje za Desanku Maksimović!’’

 

Njena poezija je ipak kasnije uvrštena u nastavni program za srednje škole u Srbiji dok se u javnosti provlačio glas da je cijeli skandal otpočeo ‘’neomarksistima’’ koji su se htjeli ‘’osvetiti’’. Pa nije baš tako nego jest istina da je kod Desanke na djelu neka vrsta političke muteži. Ali nije jedina na našim prostorima. Mi na Balkanu smo puni mutikaša koji pripremaju svoje kaše i čorbe samo da bi ostali i dalje imena na našem kulturnom i ideološkom nebu. Eto, po tome ja pamtim Desanku Maksimović