Valjda u nama postoji nešto što nas kroz život vodi određenom cilju ...

Pisao sam u prošlom članku kako je moja Draga predložila da idemo u Japan, a sve je počelo daleko prije, još u vrijeme kada je bila curica u Češkoj. Tada je čula pjesmicu Sukiyaki i ta je pjesma ostala negdje duboko u njoj (zaboravljena?). Početkom 2016.g. slučajno je na Yutrubi naišla na original pjesmu i u njoj je to buđenje uspomena potaknulo želju za Japanom. Dalje priča teče ovako: Draga je naučila pjesmu na japanskom i najveća joj je želja bila da ju pjeva s Japancima.

Tokyo 2016, nedjeljno jutro. Prošetali smo do parka u Kibi da vidimo kako Japanci provode nedjelju.

Naišli smo na nekoliko mladih glazbenika i zamolili ih da na odsviraju Sukiyaki. Svi su bili iznenađeni kada je Draga počela pjevati na japanskom i ubrzo su se oko nas skupili znatiželjnici koji su pljeskom popratili njen nastup. Počašćeni smo lubenicom i pivom.

Poslije Tokya otputovali smo u Osaku. Dok smo šetali nakon ručka i mislili da li ući u uspustni karaoke bar ili produžiti, izašao je Japanac i uvukao nas u bar. Tu je Draga imala prvi pravi karaoke nastup. Pridružio joj se jedan od prisutnih. Dok je pjevao u oku smo mu primijetili suze. Nakon pjesme Igi je ispričao da je izbjeglica iz Sj. Koreje i ne zna što je s njegovom obitelji nakon što je pobjegao.

2017. Osaka ...  Dok smo tražili poznati karaoke od prošle godine, bez uspjeha, iz jednog izađoše dva Japanca i jednostavno su nas uvukli unutra. Predstavio sam nas : Vatashi va Vlado des  i E... san.

E...? Bar se zove E ... a vlasnica ima isto ime! Koja nezamisliva slučajnost! Opet pjesma a ovaj sam puta i ja pjevao pjesmu Subaru (zviježđe Sedam sestrica ili Plejade, a prema predaji silaze na Zemlju u ljetnim noćima i donose ljudima sreću). Suvišno je pričati o prijateljskoj atmosferi koju smo doživjeli.

2018. Osaka ... S namjerom da se okupamo, otišli smo na Marble beach. U Rinku  Townu, Glazba mladih na sve strane. Tek kasnije smo doznali da je taj dan festival posvećen djeci s potrebama. U amfiteatru pored plaže čitavo smo popodne uživali u glazbi, a pravo je iznenađenje uslijedilo na kraju priredbe. Poznata japanska pjevačica koja je zadnja nastupala, pozvala je sve izvođače na pozornicu, podijelila im papire s tekstom pjesme koju će svi zajedno pjevati. Pravo je iznenađenje bilo kada smo čuli prve taktove: SUKIYAKI! Od svih mogućih japanskih i inih pjesama oni su pjevali upravo našu Sukiyaki. Kako, na koji način su odabrali baš tu pjesmu? Pjevali smo i mi iz sveg glasa, možda i glasnije od njih.

Kako objasniti sve što nam se dešavalo, kako nas je Sukiyaki vodila Japanom? Da li nam je sudbina odredila upravo da nas Sukiyaki vodi Japanom?