Hiroshimo, sudbo moja!

Hiroshimo , gorka sudbo moja teška

bogova mojih ljubav i mržnja smjela

zemljo sto osvetu si Posejdona žnjela

sinjim morem njegove osti kuša

zublje čistih kapi moga znoja

od svijeta ljubav i mržnja iznijeta

kao plamen svijeće na mome dlanu

u poznu večer i jaki vjetar

plamen se kao vrijeme u vječnosti okreće

neizreciva igra bogova i nevine djece

Hiroshimo,pjesmo što svijetom leta

bez ljubavi ovo srce će pusto ostati

da li je ovo neko snoviđenje teško

da se moja duša i u snu kuša

nemirna kao bijela pjena sa morskoga vrha

ili je i ovo san u kojem se ništa ne sanja

ogromni mir tisuća ljeta, tisuća glas, tisuća san

spokojan mir u kojem nema više berićeta

nego je sve kao duboka noć

duša kojoj samo ljubav bijaše neporeciva

a sve drugo sudba neizbježna

Hiroshimo, ljubavi moja

zlatan gavrilovic kovac