FARADAYEV ZAKON ELEKTROMAGNETSKE INDUKCIJE

Zlatan Gavrilović Kovač

Da bismo potpuno objasnili našu Teoriju potrebno je da ukratko naznačimo osnovnu ideju Faradayevog zakona elektromagnetske indukcije jer je I Tesla imao to svagda na umu. To zapravo čini fundament PRSTENA OKO ZEMLJE kojeg je također I Tesla imao pred sobom

Zakon elektromagnetne indukcije, poznat kao Faradayev zakon, je osnovni zakon elektromagnetizma koji predviđa kako će magnetsko polje u interakciji sa električkim kolom proizvesti elektromotornu silu - fenomen poznat kao elektromagnetska indukcija.

Zakon elektromagnetske indukcije jedan od osnovnih i najvažnijih zakona elektrodinamike i elektrotehnike. To je osnovni princip rada transformatora, induktora i mnogih vrsta električnih motora, generatora I solenoida.

Faradejev zakon je zasnovan na njegovim eksperimentima iz 1831. godine, kojima je dokazao uzajmnu povezanost magnetnog i električnog polja. Kasnije je, zajedno sa ostalim zakonima elektromagnetizma ugrađen u Maxwelove jednadžbe.

Faraday je do otkrića došao skoro slučajno, nastojeći da eksperimentalno dokaže jednu pogrešnu hipotezu. Neposredno poslije otkrića Ersteda i Ampera da stacionarna električna struja stvara magnetsko polje, Faraday je pokušao da otkrije suprotan efekat, tj. da pomoću stalnog magnetnog polja izazove stalnu električnu struju. Faraday je konstruisao dva kalema i, postavivši ih u neposrednu blizinu, kroz jedan od njih (primar) propuštao jaku jednosmjernu struju. Stalno magnetno polje primara trebalo je, prema očekivanju, da u sekundarnom kolu izazove stalnu jednosmjernu struju. Iako je očekivani efekat izostao, Faraday je primjetio da se prilikom puštanja i isključivanja struje u primaru i sekundaru javljaju kratkotrajne prelazne struje suprotnog smjera. Pojavu ovih induciranih struja u sekundaru Faraday je zapazio i prilikom mijenjanja položaja primara u odnosu na sekundar, pri čemu je struja u primaru održavana konstantnom. Sličan efekat indukcije u sekundaru zapazio je kada je primar zamjenio stalnim magnetom i mijenjao relativni položaj magneta i sekundarnog kola

Analizirajući okolnosti pod kojima dolazi do pojave elektromagnetne indukcije, Faraday dolazi do zaključka da je uzrok indukcije u svim slučajevima promena magnetskog fluksa kroz promatranu provodnu konturu, a da je intenzitet inducirane struje srazmeran brzini promjene fluksa. Način na koji se ostvaruje ova promjena je potpuno irelevantan; može biti ostvarena mijenjanjem pobudne struje u sistemu koji stvara magnetsko polje, pomjeranjem ovog sistema u odnosu na provodnu konturu ili deformacijom i pomjeranjem konture u nepromjenljivom magnetskom polju. Isto tako, promene fluksa mogu nastati i zbog promjena struje u posmatranoj konturi .

Ovaj zakon nam je važan jer ga Tesla primjenjuje u njegovoj ideji PRSTENA OKO ZEMLJE naime da čovjek konstruira prsten oko Zemlje kao zavojnicu oko magneta. Ta ideja da je zemljina unutrašnjost zapravo magnet prvi je dao William Gilbert 1600 godine “De Magnete Magneticisque Corporibus et de Magno Magnete Tellure Phsiologia Nova” a Tesla je tu ideju kasnije prenio u svoju ideju zavojnice oko Zemlje. Međutim to nije dovoljno. Potrebno je da se Zemlja odnosno taj magnet kreće unutar zavojnice primjereno Faradayevom zakonu. Na taj način može se govoriti o tome da se inducira struja. I onda Tesla razmišlja o tome prstenu kojega bi fiksnim držala sila inercije dok bi veličina inducirane struje zavisila od broja namotaja prstena. I danas zvuči kao totalna utopija! Sve dotle dok ne pokušavamo otkriti zakonitosti koje vladaju u našem solarnom sustavu.