EVANĐELJE PO FILIPU

 

 

Jedan Zidov opet moze stvoriti Zidova (tj. obratiti nekog covjeka zidovstvu) kojega se moze nazvati zidovskim drugom. No jedan zidovski drug ne moze stvoriti drugog zidovskog druga.

Takoder postoje takovi ljudi koji potjecu iz same istine, teze za njom i druge cine sebi slicnima. Drugi se moraju zadovoljiti time da mogu postati njima slicni.

Rob tezi za slobodom, ali ne moze teziti za dobrima svojeg gospodara. Ali sin nije samo Sin., nego ima pravo posjedovati ono sto je ocevo.

Oni koji nasljeduju mrtve, sami su mrtvi i nasljeduju samo smrtno. Ali oni koji zivo nasljeduju, zive i nasljeduju i zivo i smrtno.

Mrtvi ne nasljeduju nista. Kako bi uopce mrtvi trebali naslijediti? Ali naslijedi li smrtni ono sto je zivo, nece umrijeti, nego ce usprkos svemu zivjeti.

 

Jedan heretik u stvari ne moze umrijeti. On cak nikada nije ni zivio, da bi mogao umrijeti. Ali tko u istinu vjeruje, taj zivi i moze doci u opasnost da umre.

On zivi od onoga dana kada mu se ukazao Krist. Jer tek ce sada (za njega) svijet postati stvarno stvoren, gradovi ce cvjetati i ono smrtno ce biti odstranjeno.

 

Kadasmo bili Zidovi, bili smo polusirocad. Imasmo samo nasu majku (zakon). No kad smo postali Krscani, dobili smo osim majke i oca (spoznaju).

 

Tko zimi sije, ljeti zanje. Zima je svijet. Ljeto je vjecnost. Pusti nas da sijemo u svijetu, kako bi ljeti zeli. Zimi ne smijemo moliti (ne smijemo se prepustiti promatranju). Poslije zime dolazi ljeto. No ako netko zeli zimi zeti, ne moze stvarno zeti, vec samo iscupati sjeme, (i ne bi mogao sakupiti plodove). Ali nece mu samo tada (zimi rasti plodovi, nego vjecnost nece zeti na sabbat).

 

Krist je dosao da bi neke otkupio, neke spasio, neke razrijesio. Strance je otkupio i svojima ih stvorio. Ali svoje koje je postavio kao zalog svoje volje, odvojio je na stranu. Dusu je postavio kao zalog svoje volje, no ne tek onda kada se je pojavio, nego je dusa postavljena u njegovoj volji od kada postoji svijet.

Svojom je voljom pokazao da bi ju primio opet sebi, jer mu je kao zalog pripadala. Ona je bila pala medu razbojnike i bijase odvedena kao zarobljenik.

 

No on ju je oslobodio i tako otkupio i dobre i zle u svijetu.

 

U ovom su svijetu svjetlo i tama, zivot i smrt, desno i lijevo braca blizanci. Nemoguce ih je razdvojiti. Radi toga nisu dobri ni iskljucivo dobri niti su zli iskljucivo zli, ni zivot nije ovdje stvaran zivot niti je smrt stvarna smrt. Radi toga ce se sve razrijesiti svom pocetnom izvoru. Oni koji su u svijetu uzviseni, nerazrjesivi su i vjecni.

Znacenja koja se pridaju prolaznim stvarima svijeta uzrokuju strasno vodenje u zabludu. One naime, smisao neprolaznog usmjeravaju na prolazno. I kad netko sada cuje znacenje Bog, ne prepoznaje time neprolazno vec samo prolazno. To vrijedi i za rijeci 11Otac11, 11Sin11, 11Duh Sveti11, 11zivot11, 11svjetlo11, 11uskrsnuce11, 11crkva11 i sva druga znacenja. Kako se one vise nece odnositi na neprolazno, neprolazno se nece prepoznati.

Tko je neprolazan, moze se odreci svih ovih znacenja. Ali smrtni ljudi koji su u svijetu, (zrtve su mnogih razocaranja. Kako bi) bili u vjecnosti, nikada ne bi upotrijebili znacenja (ljudskim nacinom) u ovome svijetu, niti bi se ona odnosila na zemaljske stvari. Jer sva znacenja imaju svoj kraj u vjecnosti.

 

Jedno jedino ime se u svijetu ne izgovara: Ime, koje je Otac dao Sinu. Ono je iznad svih imena, Ime Oca. Jer Sin ne bi mogao postati Otac osim ako si ne bi dodao ime Oca.

Tko ovo ime ima, vrlo dobro ga poznaje, ali ga ne izgovara. Ali tko ga nema, taj ga niti ne poznaje. Ipak istina oblikuje pojmove u prolaznom svijetu nas radi, jer tu nije moguce upoznati istinu bez pojmova. Istina je jednostavna. Radi nas se pokazuje mnogostrana, da bi nas u svojoj ljubavi vodila kroz raznovrsnost k jednostavnom imenu.

Vladari pod nebo svakako su zeljeli voditi covjeka na krivi put Jer bili su vidjeli da je covjek srodan sa istinskim dobrom. Dodali su ime dobroga onome sto nije dobro kako bi ljude prevarili imenom, koje su sa onim sto nije dobro povezali.

Tada samo milost moze covjeku dati poticaj da se odvoji od onog sto nije dobro i obrati se dobrome tako da ga prepozna kao dobro.

No vladari pod nebom pokusali su dohvatiti covjeka i zarobiti ga za vjecnost.

 

Postoje (prolazne) snage, koje daju covjeku (prolaznu) hranu, jer one ne zele da on (bude spasen). Samo tako one mogu postici da (stalno postoje). Ako naime, covjek jede ovu (hranu), nastaju zrtve (ovim snagama). (A ljudi su jeli) i prinosili ovim snagama zivotinje za zrtvu: vlastita zivotinjska (svojstva). (Zivotinje) su isto i oni kojima su prinosene (zrtve).

 

Najprije su im se zrtvovali, dok su jos zivjeli (po svom istinskom bicu). Ali time

sto su se zrtvovali, umrli su (po svom istinskom bicu).

Ipak kad covjek bijase mrtav predan Bogu, opet bijase probuden zivotu.

 

Prije nego je dosao Krist ne bijase u svijetu kruha. Isto kao i u Adamovom raju, u svijetu bijahu bezbrojna stabla kao hrana za zivotinje. Ne bijase psenice za hranu covjeku. Covjek je uzimao hranu koja je bila primjerena zivotinjama. ali kada je Krist, savrseni covjek, dosao, donio je nebeski kruh, da bi se covjek hranio hranom koja mu je primjerena.

Vladari pod nebom umislili su si da svoja djela izvrsavaju u vlastitoj snazi i po vlastitoj volji. Ali potajno je Duh Sveti kroz njih izvrsio svoju volju.

 

Istina, koja postoji od pocetka, biti ce posijana po svim mjestima. Mnogi vide kako ce biti posijana. Ali malo je njih koji ju vide i koji ce ju zeti.

Neki su rekli da je Marija zatrudnjela (zemaljskim nacinom) od Duha Svetoga. Oni se varaju i ne znaju sto govore. Da li je ikada (zemaljska) zena zatrudnjela od jedne zene? Marija je djevica, (Dusa), koja ne bijase od ni jedne (zemaljske) moci uprljana. Ona je veliko, nedodirljivo svetiste za Zidove, to znaci za Apostole i njihove ucenike.

Ta djevica, koju nisu uprljale moci pod nebom, (ostala je cista), dok su moci same sebe uprljale.

Gospodin ne bi rekao 11Moj Otac koji je u nebu11, kada ne bi imao i drugog, (zemaljskog) oca. Inace bi jednostavno rekao: 11Moj otac11 Gospodin je govorio ucenicima: 11(Vi djeca kraljevstva,) udite u kucu Oca. Ali nista ne uzmite i nista ne odnesite iz Oceve kuce. 11

 

11Isus11 je prikriveno ime, 11Krist11 (11pomazani11) je jedno opce poznato ime. Radi toga 11Isus11 na pripada ni jednom jeziku, nego uvijek ime glasi upravo 11Isus11. Ali 11Krist11 (11pomazani11) na sirijskom glasi 11prorok11, na grckom 11Christos11. I tako u svakom jeziku drugacije glasi, zavisno od jezika. 11Nazarecanin11 je opce poznato ime prikrivenog imena. Krist u sebi sadrzi sve: covjeka, andela, misterij i Oca.

 

Oni koji kazu da je 11Gospodin umro a onda uskrsnuo11 varaju se. Jer on je najprije uskrsnuo, a onda umro. Ako netko ne zasluzi najprije uskrsnuce, ne moze 11umrijeti11. (Samo ako u njemu zivi Bog, moze (po starom bicu) umrijeti). Ipak ce svatko jednu dragocjenost cuvati u skupocjenoj posudi. Tomu usprkos, uvijek je bilo ljudi koji su koji su stavili ogromno blago u posude koje nisu ni jedan heler vrijedne. Tako je i sa dusom. Ona je veliko blago koje je dospjelo u

 

bezvrijedno tijelo.

Neko se boje kako ce uskrsnuti goli. Stoga cijene ono ucenje koje govori da ce se uskrsnuti u tijelu Ne znaju, da su upravo oni koji zive u (prolaznom) tijelu, goli, dok oni koji se odreknu svoga tijela i svuku ga, nisu goli.

Jer tijelo i krv ne mogu naslijediti carstvo Bozje.

 

O kojem se tijelu ovdje radi, koje tijelo ne moze naslijediti? O tijelu s kojim smo sada ogrnuti.

A koje tijelo moze naslijediti? Tijelo Isusa i njegova krv. Zato je rekao: Tko ne jede moje tijelo i ne pije moju krv, nema zivota u sebi. Sto se podrazumijeva pod pojmom ovo tijelo i krv? Njegovo tijelo je rijec, a njegova krv Duh sveti. Tko ih primi ima jelo i pice i odjeven je.

 

Ali ja prigovaram i onima koji kazu: 11Tijelo nece uskrsnuti.11 Jer ni jedni nisu u pravu.

Ako kazes: 11Tijelo nece uskrsnuti, sto ce po tvom misljenju uskrsnuti da bi ti sluzilo!11

Ako opet kazes: Duh u tijelu ce uskrsnuti: , ili 11Ovo svjetlo u tijelu ce uskrsnuti11 radi se kod Duha i svjetla o necemu sto jest u tijelu. A ako bi zelio nesto ostvariti - nema niceg, sto bi moglo postojati bez tijela. Dakle, nista drugo nije niti moguce nego uskrsnuti u tijelu, je ipak sve u tijelu.

 

U ovome su svijetu oni koji oblace haljine (prolaznog tijela), vredniji  od haljina. U nebeskom carstvu su haljine vrednije od onih koji su ih obukli. Te su haljine naime voda i vatra (tijelo Isusa), kroz koje je cijeli svemir postao cist.

 

Objavljeno (pojava) egzistira kroz objavljeno, prikriveno (neprolazno) kroz prikriveno. Ali ima bica koja su u objavljenome, a ipak prikrivena.

Voda egzistira u vodi, vatra u ulju pomazanja. No Isus je sve ovo (vodu i vatru) nosio u prikrivenosti. Jer on se nije pokazao takav kakav je u stvari bio, nego se je pokazao takvim kakvog su ga htjeli vidjeti. Svim se bicima pokazao. Velikima se pokazao velikim, malima malen. Andelima se pokazao kao andeo, a ljudima kao covjek. Tako bijase pred svima prikrivena rijec.

Bilo je samo nekoliko onih koji su ga vidjeli i razumjeli misli, vidjeli u njemu sami sebe (svoje istinsko bice). Jer kada se pokazao u sjaju na Gori svojim ucenicima, nije bio malen. Postao je velik i ucinio je ucenike velikima da bi mogli vidjeti njegovu velicinu.

Na dan posljednje vecere je rekao: 11Ti koji si Svevisnji, sjedinio svjetlo sa Duhom Svetim, sjedini sada takoder andele s nama, slikama i prilikama.11

 

Ne umanjuj znacaj janjeta. Jer bez janjeta nije moguce vidjeti kralja. Nitko ne moze neodjeven (bez neprolaznog tijela) pronaci svoj put do kralju.

 

Djeca nebeskih ljudi mnogobrojnija su od zemaljskih ljudi. Ako su  djeca Adama tako mnogobrojna, iako su smrtna, kako tek mnogobrojna moraju biti djeca savrsenih ljudi, koja su besmrtna, pri cemu se uvijek nova stvaraju.

Otac stvori dijete, ali to dijete nema mogucnost stvoriti novo dijete. Tko je stvoren (ali jos nije odrastao) ne moze sam stvoriti i tako dijete ne moze stvoriti brata ili sestru ili drugu djecu. Svi koji ce u svijetu biti stvoreni, biti ce od prirode stvoreni. Drugi ce biti stvoreni preko Duha. Oni koji ce biti stvoreni od Duha vape iz svog (donjeg) mjesta za (savrsenim) ljudima prema gore, k obecanom cilju, koje se spusta odozgo na dolje.

Tako ce se covjek (preko rijeci) koja dolazi iz usta Oca odrzati u zivotu, jer kad se Rijec spusti covjek se njome moze hraniti i postati savrsen.

Tako savrseni poljupcem Oca postaju trudni i radaju savrsene. Zato i mi ljubimo jedan drugoga jer primamo trudnocu preko milosti, koju medusobno jedan drugome dajemo.

 

Tri zene su stalno isle sa Gospodinom: majka njegova Marija, njegova sestra i Magdalena, koju imenujemo njegovom pratiljom Jer njegova majka, kao i njegova sestra, kao i njegova pratilja bijahu Marije.

 

Otac i Sin su jednostruka imena. Duh Sveti dvostruko je ime. Prvi su na svim mjestima jednaki: i gore i dolje, u vjecnom i u prividnom. No Duh Sveti je (drugaciji) dolje u prividnom i gore u vjecnom.

 

Moci zla sluze (nehotice) svetome. Moci zla biti ce zaslijepljene Duhom Svetim, kako bi vjerovale da su sluzile covjeku svijeta, a u biti sluze jednom svecu. Tako je npr. jedan od ucenika molio Gospodina jednom za zemaljsko dobro. Gospodin mu je odgovorio: 11Moli samo tvoju majku (Duha Svetoga), i ona ce ti govoriti o stvarima koje ti nisu znane.11

 

Apostoli su bili rekli ucenicima: 11Neka cijela nasa zrtva sadrzi sol. Oni su mudrost (Sofiju) zvali solju. Bez nje se nikakva zrtva nece moci prihvatiti. Kako je mudrost neplodna, (ne predaje se mocima zemlje), ne dobiva djecu, (ne stvara prolazne plodove). Zato se zove: cista sol. Ali na njoj primjerenom mjestu, mjestu Duha Svetoga, njezina su djeca mnogobrojna.

 

Sto pripada Ocu, takoder pripada i Sinu.

Ali tako dugo dok je Sin mali, njegovo blago mu nece biti predano. Ako je ipak odrastao, tada mu njegov Otac daje sve sto posjeduje.

Djelovanjem Duha Svetoga nastaju takoder zablude, naime onda kada ljudi neispravno na njega odreagiraju. Tako je dah isti kroz koji se vatra rasplamsa lili ugasi.

Jedno je Echamoth, a nesto drugo je Echmoth. Echmoth je upravo mudrost (Sofija). No Echmoth je mudrost (Sofija) u carstvu smrti, ona poznaje smrt. Zove se mala mudrost11.

 

Neke zivotinje su podlozne ljudima, kao vol, magarac i druge. Neke druge, koje im nisu podlozne, osamljene tumaraju pustinjom. Covjek ore svoje polje pomocu zivotinja, koje  su mu podlozne. Time dobiva hranu za sebe  i sve zivotinje, kako za one koje su mu podlozne, tako i za one koje mu  nisu podlozne. Tako isto se odnosi prema savrsenom covjek. Snagama koje su mu podlozne, ore i brine da svega bude. I preko njega postoji ovaj cijeli svijet, dobri i zli, desni i lijevi.

Isto tako Duh Sveti sve pase i vlada nad mocima, podredile se one ili ne i samuju li u pustinji. Jer one koje se nece podrediti skupi i zatvori, tako da i kada bi i same zeljele ne bi mogle pobjeci.

 

Ako netko ima formu stvorenja, razumjet ce da i njegovi nasljednici dijele sudbinu stvorenja sa formom.

Ali ako netko nije oblikovano stvorenje, nego stvoreno bice, razumjet ce da su i njegovi nasljednici sjemena sposobna za oplodnju, cak su uspjesna sjemena.

Ali covjek nije bio ni oblikovan niti stvoren. (On je kopile). Moze li se ovdje govoriti o dobrom odgoju?

Najprije je doslo brakolomstvo, a zatim ubojstvo. Covjek bijase stvoren u brakolomstvu, Sin zmije. Stoga postade ubojica, isto kao i njegov otac, zmije, i ubio je svog brata. Brakolomstvo je svaki odnos postavljen izmedu bica koja nisu jednaka.

 

Bog je bojadisac. Boje ostaju na stvarima. Stoga i propadaju sa stvarima, ako one propadnu, i ako su boje dobre - zovu se tada 11prave11. Ali stvari koje Bog oboji, postati ce besmrtne bozjim bojama, jer su njegove boje besmrtne. Tako Bog krsti bica koja krsti sa vodom besmrtnosti.

 

Nitko ne moze primijetiti neprolazno, a da sam ne postane neprolazan.

To nije tako sa istinom kao na ovom svijetu, gdje covjek vidi sunce a sam ne

 

postaje sunce, gdje vidi nebo i zemlju i sve ostalo, a sam ne bude nebo, zemlja

i tome slicno.

Vec u carstvu istine nesto vidis od nje i postajes ona sama. Kad vidis Duha postajes Duh. Kad vidis Krista postajes Krist. Kad vidis Oca, postajes Otac. Na ovome svijet vidis dakle sve stvari, ali samoga sebe ne vidis. u drugome svijetu ipak samoga sebe vidis. Jer sto tamo vidis, sam to postajes.

 

Vjera prima, a ljubav daje.

Nitko ne moze primiti bez vjere. Nitko ne moze dati bez ljubavi.

Radi toga vjerujemo da bi primili, a ljubimo da bi istinski dali. Jer ako netko daje, ali ne iz ljubavi, to sto je dao nista mu ne koristi.

 

Onaj koji nije primio Gospodina, jos je Zidov. Apostoli prije nas nazvali su ga: Isus, Nazarecanin, prorok, to znaci: 11Isus11, 11Nazarecanin11, 11Krist11 Zadnje je ime Krist, prvo je Isus, a srednje Nazarecanin. 11Mesija11 ima dva znacenja: 11Krist11 i 11cvrsta vrijednost11. Isus hebrejski znaci 11razrjesenje11. Nazara znaci 11Istina11 - 11Nazarecanin11 znaci dakle 11Istinit11.

11Krist11 je cvrsta vrijednost. Nazarecanin i Isus su cvrste vrijednosti.

Ako biser bude bacen u blato, ne gubi svoju vrijednost. Takoder ne postaje vredniji ako ga se namaze balzamom. Ona ima stalno jednaku vrijednost kod svog vlasnika. Isto je tako i s Bozjom djecom. Gdje god da se nalaze jednako su vrijedna svome Ocu.

 

Ako kazes 11ja sam Zidov11 nitko se nece obazreti. Ako kazes 11ja sam Rimljanin11 nitko se nece prestrasiti. Ako kazes 11ja sam Grk, barbar, rob, slobodnjak11, nitko se nece uzbuditi.

Ali kada kazes 11ja sam Krscanin11 sve ce se uzdrmati. Ah, dobio sam ovo ime! Ono sto cini (moci ovoga svijeta), ne moze podnijeti ovo ime. Jer je bog (ovoga svijeta) kanibal. Njemu ce covjek (svijeta) biti zrtvovan.

 

Dakle, prije nego li je (istinski) covjek, (Isus), bio zrtvovan, zrtvovale su se zivotinje (ljudi svijeta). Jer oni, kojima ih se zrtvovalo, ne bijahu (istinski) Bog.

 

I glinene i staklene posude nastaju kroz vatru. Ali ako se staklene posude razbiju, mogu se ponovo napraviti, zato jer su nastale pomocu izdisaja. Posude od gline, naprotiv, ako se razbiju potpuno propadnu. One su nastale bez daha disanja.

 

Magarac koji je hodao oko mlinskog kamena, hodao je i hodao i prevalio sto milja. Kada su ga konacno odvezali, nalazio se je na pocetnoj tocki.

Tako isto postoje ljudi koji prevale velike daljine, a ne maknu se ni koraka naprijed. Kada padne noc, ne vide niti jedan grad, ni selo, niti stvorenje, ni prirodu, nikakvu moc niti andele. Trud im je bio uzalud, jadnicima.

 

Isus je milost. Na sirijskom ga nazivaju 11Parisatha11, sto znaci prosireni. Zato sto je dosao da se po cijelom svijetu prosiri pribijen na kriz.

 

Gospodin je otisao u bojadisaonicu Levisa. Uzeo je 72 (rupca razlicitih boja), bacio ih u lonac i sve izvadio bijele. Rekao je: 11Isto tako je dosao Sin covjecji, kao bojadisac.11

 

Mudrost, koju zovu 11neplodnom11 (s obzirom na prolazno), majka je andela i pratilja Krista. Kao takvu zovu ju Marija Magdalena.

Gospodin je Mariju volio vise nego druge ucenike i cesto ju ljubio u usta. Ostali su se ucenici osjecali zapostavljenima te su mrmljali. Rekli su mu: 11zasto nju vise od nas svih volis?11 A on im je odgovorio: 11Zasto vas ne volim tako kao nju? Jedan slijepac i netko tko vidi u tami su isti. Ali kada dode svjetlo, svjetlo vidi onaj koji vidi, a slijepac ostaje ipak u tami.11

 

Gospodin govorase: 11Blazen je tko uistinu zivi, prije nego sto ude u (prolazni) zivot. Jer tko uistinu zivi, taj je uvijek zivio i uvijek ce zivjeti. 11

 

Nadmoc (istinskog) covjeka nije objavljena (u prividnom svijetu), nego je ona u njemu prikrivena. On je gospodar nad zivotinjama, iako su one fizicki od njega jace i vece po obliku u vidljivom i u prikrivenom. A on im omogucuje njihov zivot. Ali cim ih same sebi prepusti, one se ubijaju, zderu i medusobno grizu, jer tada ne nalaze vise hranu. No sada nalaze hrane, jer covjek zemlju obraduje.

 

Ako netko, tko je usao u vodu za krstenje iz nje izade da nista nije dobio i kaze: 11ja sam Krscanin11, on je to ime posudio uz kamate.

Ali ako kod krstenja primi Duha Svetoga, tada je ovo ime dobio kao poklon. A tko primi poklon, tome se on vise nece oduzeti. Ali tko primi samo uz kamate, tome ce se opet oduzeti.

 

Isto je tako kada se netko upusti u neki drugi misterij.

 

Npr., misterij vjencanja je velik. Jer bez (svetog) vjencanja svijet ne bi

mogao postojati. Postojanje svijeta se temelji na (istinskom) covjeku. Postojanje covjeka pociva na svetom vjencanju.

Iz navedenog treba razumjeti sto je sveta, neoskrvljena zajednica, jer njena je moc velika. Njena je kopija drustvo u kojem ce tijelo biti obescasceno.

 

Medu prljavim duhovima (ljudima zemlje) ima i muskih i zenskih. Muski su oni koji se druze s osobom zenske nadmocne duse. Zenske su pak one koje se sjedinjuju s dusama koje su zbog svoje neposlusnosti u jednoj muskoj osobi. Nitko se ne moze oduprijeti ovim (duhovima), ako je od njih uhvacen, vec samo ako dobije musku svetu snagu- zarucnika, odnosno zensku svetu snagu - zarucnicu.

 

Bracna soba iz koje se u ovome svijetu dobiva (zarucnik ili zarucnica) otisak je gornjega. Kada lude zene vide muskarca koji zivi sam, navale na njega svojom obijescu i uprljaju ga. Isto je tako sa ludim muskarcima. Kada vide da lijepa zena zivi sama, nagovore ju, nanesu joj zlo i uprljaju ju.

Ako medutim vide da muskarac i njegova zena zive u bracnoj zajednici, ne moze uci drugi muskarac zeni niti druga zena muskarcu. Isto je tako kada se medusobno povezu otisak (muske ili zenske duse) i andeo (muske odnosno zenske svete snage). Tada se nece nitko usuditi doci ovom muskarcu ili toj zeni.

I tako necisti duhovi nemaju vise moc zadrzati nekoga tko napusta ovaj svijet, iako je on bio u svijetu. Jasno im je da je on uzdignut iznad nagona (tijela) i ploda.

On je gospodar nad prirodom, on je stanje gladi za zivotom ispunio necim boljim.

 

Ako samo moci zla mogu doci one ce covjeka zgrabiti i ugusiti. A kako bi im se mogao oteti ili se od njih sakriti? Uvijek ima onih koji tvrde: 11Mi smo vjerni11, nadajuci se da ce se sakriti od prljavih duhova i demona. Jer kada bi imali Svetog duha ni jedan necisti duh se ne bi za njih uhvatio.

 

Nemoj se bojati tijela. Isto tako ga nemoj ljubiti.

Bojis li ga se zagospodariti ce nad tobom. Ljubis li ga, ugusiti i pozderati ce te.

 

Covjek se nalazi ili u ovome svijetu, ili u uskrsnucu, ili na mjestima koja su u

 

meduprostoru. Jako se nadam da se nikada u ovome meducarstvu necu nalaziti.

U ovome svijetu postoji dobro i zlo. Ali vase dobro nije istinski dobro i vase zlo nije zaista zlo.

Ali postoji u ovome svijetu zlo koje je stvarno zlo i to se zove sredina meduprostora. Tamo je stvarna smrt. Tako dugo dok smo u ovome svijetu moramo uciniti sve da uskrsnemo, kako bi nakon odlaganja tijela nasli mir i kako ne bi dospjeli u meducarstvo. Jer mnogi zalutaju na putu. Dobro je ako duh pronade izlaz iz svijeta, prije nego covjek bude grjesan.

 

Mnogi ljudi ne zele grijeh i nisu spremni grijesiti. Drugi zele grijehe i iako ih ne cine ne pomaze im, jer ih njihova zelja veze uz grijeh. Postoje i oni koji ne zele grijehe, ali ih ipak cine. Ispunjavajuca pravednost ce se kloniti od onih koji ne zele i onih koji ne cine.

Jedan je Apostol vidio u meditativnom snu ljude koji su bili zatvoreni u zapaljenoj kuci. Lezali su svezani usred plamena. (Bili su baceni u vatru gnjeva i vodu tame.) I (prilike) su im govorile: 11Mogli ste biti spaseni. No vasa volja (vas je vezala za grijehe). Ovo mjesto se zove najveca tama i dobili ste ga za kaznu. To mjesto je mjesto neprijatelja (smrti).11

 

Dusa i duh nastali su iz vode i vatre. Sin vjencane odaje nastao je iz vode, vatre i svjetla. Ulje pomazanja je (nevidljiva) vatra, a svjetlo je (vidljiva) vatra. (pod svjetlom) podrazumijevam ne nevidljivu vatru, vec nesto drugo, sto je bijelo, lijepo svijetli i daje ljepotu.

 

Istina nije u ova svijet dosla gola, vec dolazi u cuvstvenim slikama i kopijama. svijet drugacije ne moze primiti istinu.

 

Postoji ponovno rodenje i kopija za to ponovno rodenje (smrtni covjek). Kroz kopiju se mora izvrsiti ponovno rodenje.

Sto je to uskrsnuce? I kako se odnosi kopija prema njem?

Kroz kopiju ce se izvrsiti  uskrsnuce. Tada ulaze zarucnik i kopija, posredstvom kopije, u istinu. To je ponovno proizvedeno. I to se mora dogoditi sa onima koji nisu samo posudili ime oca, i sina i duha svetoga, vec ga stvarno htjeli naslijediti.

Onaj koji stvarno ne naslijedi ovo ime, biti ce mu ime (Krist) opet oduzeto. Ime ce biti naslijedeno kroz pomazanje, snagu kriza. Ovu su snagu nazivali apostoli 11desnica i ljevica11. Jer takav covjek, (koji moze pomazati), nije vise samo krscanin, on je Krist.

 

Gospodin je u jednom misteriju izvrsio sve: krstenje i pomazanje, zadnju

veceru i razrjesenje i vjerenicom ucinio (sveto vjencanje). I gospodin je govorio: 11Dosao sam uciniti donje kao i gornje, vanjsko kao i unutrasnje. Dosao sam da vas sve skupim na onom mjestu.11

Ovdje se je objavio cuvstvenim slikama i kopijama koje rekose: Gore takoder ima (likova) koji se varaju. Onaj naime, koji je (lik) vidljiv covjek, zove se 11donji11. Onaj, komu pripada skrovitost, taj je iznad njega.

Razlikuje se s pravom unutrasnje i vanjsko, i najvise vanjsko od vanjskog. Stoga je Gospodin nazvao pokvarenost 11najkrajnja tama11. Osim nje dalje od nje nema nista.

On je takoder govorio o svom 11Ocu, koji je u skrovitosti11, naime: 11Idi u svoju sobicu, zatvori vrata i moli se svome Ocu, koji je u skrovitosti11 - to znaci, onaj najunutrasnjiji od vas jest oduvijek.

Ali onaj koji je najunutarnjiji od onog oduvijek, jest punoca punoce Dalje dublje nema nista.

Najunutarnjiji je onaj, o kojem ce se reci, da je 11iznad nas11.

 

Prije Krista su neki (iz gornjeg svijeta) izasli i nisu se vise u njega mogli poloziti: i oni odose (u donji svijet) i nisu vise mogli iz njega dospjeti van.

Ali dosao je Krist, i one koji su usli (u donji svijet) je bio izveo van, a one (iz gornjeg svijeta) koji su izisli, doveo je opet unutra.

Dok je Eva bila u Adamu, nije bilo smrti. Kada se je od njega razdvojila, nastala je smrt. Ako ona opet ude u njega i on ju k sebi primi, nece vise biti smrti.

 

11Moj Boze, moj Boze, o Gospode, zasto si me ostavio!11 Bilo je to na krizu, kada je rekao ove rijeci, (jer se je tamo odvojio od gornjeg mjesta, on, koji je roden iz svetoga duha kroz Boga. On je uskrsnuo od mrtvih, postade opet kakav je bio ali sada njegovo tijelo bijase savrseno.)

On je opet u tijelu, ali ovo tijelo je istinsko tijelo. Nase tijelo, naprotiv, nije istinsko tijelo, vec samo jedna kopija istinskog.

 

U vjencanoj odaji nema za zivotinje vjencanja, nema ni za robove, niti za okaljane zene. Biti ce dodijeljena samo onima koji su slobodni i djevicama. Kroz sveti duh biti cemo opet rodeni. Ali biti cemo rodeni kroz Krista. u oba postupka biti cemo pomazani duhom. Time sto cemo biti rodeni, biti cemo (sa Bogom) opet sjedinjeni.

 

Nitko se bez svjetla ne moze vidjeti, ni u vodi niti u ogledalu. S druge strane

 

ne vidi se takoder nista u svjetlu bez vode i ogledala.

Zato je potrebno, od obojeg biti krsten; sa svjetlom i sa vodom. svjetlo je pomazanje.

 

U Jeruzalemu su bile tri razlicite zgrade kao mjesta za zrtvovanja. Jedno, prema zapada polozeno zvalo se 11Sveto11. Drugo, prema juga, zvalo se 11Sveto od Svetog11. Trece, prema istoku, zvalo se 11Sveto od Najsvetijeg11. Bilo je to mjesto na koje je smio zakoraciti samo visoki svecenik.

Krstenje je sveto Uskrsnuce je Sveto od svetog. Ali Sveto od najsvetijeg je vjencanje u odaji za vjencanje.

Krstenjem     dolazi   uskrsnuce   i   razrjesenje,     a   razrjesenje     vodi    u odaju vjencanja. Odaja vjencanja je u onome najuzvisenijem, nema nista uzvisenije. (Postoje oni, koji su se u Svetome molili Jeruzalemu: drugi postoje, koji su se molili u Svetome od svetih Jeruzalemu, i opet drugi, koji su se u Svetom od najsvetijeg  molili  Jeruzalemu.  Oni  su  samo   molili  i  zadrzali  stav  prema misteriju.

Ne mogase uci u misterij prije nego se je rastrgla zavjesa.

Ali tada se je pokazala istinska odaja vjencanja gdje bila prije samo kopija gornjega (vanjski hram).). Njegova se zavjesa rastrgala odozgo prema dolje jer je nekima bilo odredeno dospjeti odozdo gore navise.

 

Svi koji zaogrnu savrsenu (haljinu) svjetla, ne mogu biti vidljivi mocima, i stoga niti biti napadnuti. Tko svjetlosnu (haljinu) zaogrne u misteriju, biti ce sjedinjen.

Da se zena nije odvojila od muza, ne bi umrla sa muzem. Ovo odvajanje je uzrok smrti. Zato je dosao Krist, kako bi odstranio, opet, dijeljenje koje je postojalo od pocetka (svijeta), da bi ujedinio oboje i svima koji su podjelom umrli, zivot dao i opet ih ujedinio. U odaji vjencanja je to tako, da se zena (dusa), ujedini sa svojim suprugom (duhom). I tko se u odaji vjencanja sjedini, nikada se vise ne rastavlja. Eva se je mogla rastaviti od Adama jer jos s njim nije bila ujedinjena u odaji vjencanja.

 

Dusa Adama je nastala iz jednog daha. Njezin pratioc je duh. (Dah) koji mu je bio dat, jest iz majke. Ali (moci zemlje) uzese mu dusu i postavise kopiju na njeno mjesto, kako bi ona, kada se ujedini sa duhom, govorila rijeci uzvisenije od svih stvaranja mocima. One su joj bile zavidne na njenoj vezi s duhom.

(Ova je vez odaja vjencanja, koja je u skrovitosti. No kada su moci odvojile dusu od duha i nadomjestile ju kopijom, odaja vjencanja je takoder postala jedna kopija preko koje su se ljudi uprljali.)

 

Isus se ocitovao na Jordanu. Ocitovala se punoca punine nebeskog kraljevstva. On, koji je postojao od postanka svijeta, bijase ponovo roden. Onaj koji je vec pomazan, bijase ponovo pomazan. Onaj koji je vec osloboden, oslobodio je sada i druge.

Bila je jedna tajna izgovorena: na taj dan ujedinio se je otac svemira sa djevicom (duhom svetim), koja je sisla - i zasvijetlila je jedna zraka stvaranja. Isus se je ocitovao u velikoj (kozmickoj) odaji vjencanja. Tada na taj dan nastalo je njegovo (svjetlosno) tijelo. On je proizisao iz odaje vjencanja, on bijase stvoren od zarucnika i zarucnice. I tako Isus proizvede kroz njih dvoje svemir u sebi.  I tako mora uci svaki njegov ucenik u njegov mir.

Adam je nastao iz dvije djevice: iz (svetoga) duha i iz djevicanske zemlje (duse). Stoga je i Krist roden takoder od djevice, da bi doveo u red pogresan korak, koji se je dogodio na pocetku svijeta.

 

U raju su rasla dva stabla. Jedno je pretvaralo u zivotinje, ako se je njegov plod jeo, drugo je pretvaralo u covjeka. Adam je jeo od stabla koje je pretvaralo u zivotinje. Radi toga je postao zivotinja i sam je proizvodio zivotinje. Odatle Adamova djeca obozavaju zivotinje. (Stablo, od cijeg je ploda jeo Adam, stablo je spoznaje dobra i zla. I tako zivotinje postadose mnogobrojne.

Ali ako jedan covjek jede od stabla koje cini covjeka, postati ce covjek i proizvoditi ce ljude. Tada covjek obozava covjeka.)

 

Bog je stvorio covjeka. Ali sada si ljudi stvaraju Boga. U svijetu je tako: ljudi stvaraju bogove i obozavaju svoja stvorenja. Ali u istini Bogovi moraju postivati (kao njihove stvoritelje) ljude.

Covjekova djela nastaju iz njegove moci. Zato se njegova djela nazivaju takoder 11moci11.

Ipak njegova djeca nastaju iz mira, (njegova nepromjenjiva bica). Tako njegova moc boravi u njegovim djelima, dok se njegov mir ocituje u njegovoj djeci.

I ti ces naci da to isto vrijedi i za kopiju covjeka. Jer i kopijom covjek stvara svoja djela iz svoje moci, za vrijeme dok on svoju djecu proizvodi iz mira.

 

U ovom svijetu sluze robovi slobodnjacima. U nebeskom ce carstvu slobodnjaci sluziti robovima. Djeca odaje vjencanja sluziti ce djeci zemaljski stvorenima.

Sva djeca odaje vjencanja imaju isto ime. Zajedno sudjeluju u miru. Ona ne trebaju vanjsko opazanje, jer imaju (unutarnje promatranje).

 

(Oni, koji zive u opazanju, odaju pocast mnostvu stvari. Ali oni, koji zive u

unutarnjem promatranju, daju pocast miru.)

 

Onaj koji side u vodu krstenja, toga ce Isus razrijesiti. Jer on je proizisao iz vode krstenja. Tako ce on usavrsiti one koji su krsteni u njegovo ime. Nije li rekao: 11Tako cemo svi ispuniti pravdu11?

 

Oni koji kazu: najprije se umre, a onda uskrsne, u zabludi su. Ako se najprije, jos za zivota, ne dobije uskrsnuce, sa smrcu se nece nista dobiti.

Tako oni govore i o krstenju i kazu: 11Veliko je krstenje, jer ako ga se primi, onda ce se zivjeti.11 (Ali ako se krstenje primi, bez da se vec zivi, nije se nista dobilo.)

 

Apostol Filip je rekao: Josip, tesar, zasadio je jedan vrt, jer je trebao drvo za svoj zanat. Istesao je kriz iz stabala, koja je posadio. A njegovo sjeme je visjelo (na krizu), kojega je posadio. Isus bijase njegovo sjeme, a sto je posadio, bijase kriz.

 

Stablo zivota je u sredini raja. To je stablo masline, iz kojega nastaje ulje pomazanja. A iz uja pomazanja je uskrsnuce.

 

Ovaj se svijet hrani lesevima. Sve sto se u njemu jede, smrtno je.

Ali istina se hrani od zivoga. Stoga nece nitko, tko se hrani istinom, umrijeti.

 

Isus je dosao iz toga mjesta i donio od tamo hranu. I svima koji to hoce, dao je zivot, da ne bi umrli.

 

Bog je stvorio raj. Covjek je zivio u raju (u tome nema podjele, i covjek je u tome licem u lice Boga.

Tamo postoji jedinstvo, a medu ljudima nema podjele.

 

Ovaj vrt je mjesto gdje ce mi se reci: 11Covjece, jedi ovo ili ne jedi ono, vec prema tvojoj zelji.11 Dakle na ovom cu mjestu jesti sve stvari, buduci da se ovdje nalazi stablo spoznaje (zivota).

Stablo spoznaje (dobra i zla) ubilo je Adama. Stablo spoznaje (zivota) ozivljava covjeka. Stablo, koje je zakon, ubija. Ono ima doduse sposobnost dodijeliti spoznaju dobra i zla. Ali ono ne udaljava covjeka od zla, niti ga drzi u dobrome, nego ono djeluje smrtno na sve koji od njega jedu. Jer time, , sto ce biti receno: 11Ovo jedi, ono ne jedi11, (biti ce, dakle, postavljen vanjski zakon),

 

stablo ce postati uzrok smrti.

 

Pomazanje je iznad krstenja. Jer snagom pomazanja biti cemo nazvani krscanima, na snagom krstenja. Krist bijase takoder tako nazvan snagom pomazanja, jer Otac je pomazao Sina. Sin je pomazao apostole. Apostoli su pomazali nas. Tko je bio pomazan, ima sve: on ima uskrsnuce, svjetlo, kriz i Svetoga Duha. Otac mu daje sve ovo u odaji vjencanja, on tamo to prima. Otac je bio u Sinu i Sin u Ocu. To je nebesko carstvo.

 

Gospodin je rekao vrlo tocno: Neki su, smijuci se, usli oslobodeni u carstvo neba i izisli iz svijeta smijuci se. 11Tako ce covjek postati krscanin, time sto primi krstenje i pomazanje i istovremeno se smije nad svijetom.

 

Krist se je takoder spustio dolje u vodu za krstenje i opet se popeo gore, osloboden, smijuci se nad ovim svijetom. (Nije mu vise pripisivao nista vece znacenje od jedne povrsne sale, prezreo je njegovu prolaznost. I smijuci se, usao je u nebesko carstvo).

Ako je netko prezreo svijet i odbio ga kao salu, izaci ce smijuci se iz njega. I tako nema samo (kod krstenja), nego i kod posljednje vecere, kod kruha i kaleza, i kod ulja (razrjesenja), cak jos jedan visi (misterij, gdje je isto tako).

 

Svijet je nastao jednim pogresnim korakom. Jer onaj koji ga je stvorio, (pradavni covjek), htio je da svijet bude neprolazan i besmrtan. On je ipak pao i nije dostigao ocekivani cilj.

Stoga svijet nije postao neprolazan, i nije onaj koji ga je stvorio, ostao neprolazan. Jer nista u njemu nije neprolazno.

Neprolazna su samo (Bozja) djeca. Neprolaznost nece moci primiti niti jedna stvar, ako (covjek) ne postane opet jedno (Bozje) dijete.

 

Tko nije u stanju primiti, taj ce jos manje moci dati.

Kalez molitve sadrzi vino i vodu. Oni su znamenja krvi koji ce biti primljen sa zahvalnoscu. On je napunjen svetim duhom, koji je osiguran cijelom savrsenom covjeku.  Ako pijemo iz ovoga kaleza, primiti cemo savrsenog covjeka.

Ziva voda je nesto tjelesno. MI moramo obuci zivoga covjeka. Ako se dakle, spustimo za krstenje u vodu, svlacimo (mrtvoga covjeka), da bi mogli obuci zivoga.

 

Konj proizvodi konja, covjek proizvodi covjeka, Bog proizvodi Boga. Isto se tako odnose zarucnik i zarucnica. Njihova djeca nastaju iz vjencanja u odaji

 

vjencanja. Tako dugo dok postoji zakon, nikada takoder nije postojao jedan

Zidov koji je proizisao iz jednog Grka.

I mi smo takoder bili Zidovi, proizvedeni od Zidova, prije nego smo bili stvoreni kao krscani (iz Krista).

(Tko ce biti stvoren iz vjencane odaje), biti ce nazvan: izabranim rodom istinskog covjeka i sina covjecjeg11 ili 11nasljednik sina covjecjeg11, 11Istinski rod11 je mjesto boravka za djecu odaje vjencanja.

 

Kada se sjedine muskarac i zena u ovome svijetu, to znaci, da se sjedinjuje jakost i slabost. Ipak, u vjecnost nacin sjedinjavanja je sasvim drugaciji, iako ga mi takoder zovemo ovim imenima (vjencanje i vjencana odaja). Ali u stvarnosti tamo (bica) imaju druga imena, koja su visa od svih izgovorenih imena, i ona su jaca od jakih (svijeta). Jer tamo, gdje je sila istine, objavljuju se oni, koji su jaci od nasilnika ovoga svijeta.

(U ovome svijetu) jedan je jak (muskarac), a drugi slab (zena). A njih oboje jedno su u ovome svijetu. Jedan takav nikada nece moci izici srcu tijela.

 

Bezuvjetno nije tako da se onaj koji posjeduje svemir i sam spozna. Ali tko se sam ne spozna, ne moze takoder uzivati, ono sto posjeduje. Samo onaj koji se je sam spoznao, uziva to.

 

Savrseni covjek se ne moze cvrsto zadrzati, on se takoder ne moze vidjeti. Kada bi ga se moglo vidjeti, bio bi on takoder zadrzan.

Nitko nije naslijedio ovu milost, osim kada ogrne savrsenu svjetlosnu haljinu i postane sam savrsen.

Svatko, tko ogrne svjetlosnu (haljinu), moci ce nevidljiv izici iz ovoga svijeta. To je savrsena svjetlosna (haljina), a mi moramo postati savrseni ljudi, prije nego mozemo izici iz ovoga svijeta.

Ali tko pobijedi svemir, a ne bude gospodar nad svemirom, ne dospijeva na ono mjesto savrsenosti, vec ide u sredinu, koja je izmedu, kao jedan nedovrseni. Samo Isus poznaje kraj takvo jednog covjeka.

 

Sveti covjek je skroz na skroz svet, ukljucivo njegovo tijelo. Jer ako primi kruh, posveti ga i kada primi kalez, posveti ga, kao sto posveti i sve ostalo. Zar nece tu posvetiti i tijelo?

Isus je posvetio vodu krstenja, i tako je s njom na odlasku isprao smrt. Radi toga se spustamo u vodu krstenja, ali se ne spustamo dolje u smrt, da ne bi bili prosuti zajedno sa duhom svijeta.

Kada puse duh svijeta, biti ce zima. Kada puse duh sveti, biti ce ljeto.

 

Tko ima spoznaju istine, slobodan je. Ali slobodnjak ne grijesi. Jer tko grijesi, sluga je grijehu.

Istina je majka, spoznaja je otac. Oni, koji nemaju slobodu, grijesiti protiv svijeta, zovu se: slobodnjaci koji nemaju slobodu 11grijesiti11. jer spoznaja istine uzdize doduse njihova srca, to znaci, oslobada ih, i djeluje da se uzdignu iznad mjesta (ovoga svijeta). Ali ljubav je uvijek usluzna.

Tko je, dakle, spoznajom postao slobodan, sluga je kroz ljubav, sluga onima koji jos nisu mogli biti time slobodni, da bi primili spoznaju. I spoznaja ih tada cini sposobnima za slobodu.

Ljubav ne uzima nista za sebe. Ona ne treba uzeti nista za sebe, jer joj sve pripada. Ona ne kaze: 11To je moje11 ili (11ono pripada meni11) nego kaze: 11Ja ti sve poklanjam.11

 

Ljubav duha ne moze nista zadrzati za sebe. Ona je vino i ulje. Tko se s njom pomaze, biti ce ucesnik u njenom veselju. Tako dugo dok su s njom pomazani, ucestvuju u njenom veselju i oni, koji stoje u njenom krugu.

Ali ako oni koji su pomazani pomadom nisu vise kod njih i napuste ih, moraju ne-pomazani, koji su samo stajali kod njih, opet natrag pasti u svoj mucni smrad.

Samaritanac nije dao ranjeniku nista drugo nego vino i ulje, dakle nista drugo nego pomast. I izlijecio je njegove rane. jer pomast prekriva masu grijeha.

Zenina djeca, koju je rodila, slice onome koga ona voli. Voli li svoga supruga, slicni su njemu. Voli li jednog brakolomca, slice njemu. Cesto se dogodi da zena, samo zapovijed slusajuci, spava sa svojim suprugom, a da je njeno srce kod brakolomca, s kojim takoder opci. Ona tada rodi dijete koje slici brakolomcu.

Vi ali, koji jeste sa sinom bozjim, ne volite svijet, nego volite gospodina, da ne bi ono sto stvarate, slicilo svijetu, nego gospodinu.

 

Covjek se povezuje s covjekom, konj sa konjem, magarac sa magarcem, svaka vrsta sa drugovima svoje vrste. Tako se isto povezuje duh sa duhom, rijec se povezuje sa rijeci, svjetlo se povezuje sa svjetlom.

Ako ti postanes covjek, covjek te voli. Postanes li duh sjedinjuje se duh s tobom. Postanes li rijec, sjedinjuje se rijec s tobom.

I Ako postanes svjetlo sjedinjuje se svjetlo s tobom.

Ako postanes kao bice odozgo, bica odozgo ce se spustiti na tebe.

Ako postanes konj ili magarac, tele ili pas, ovca ili neka druga zivotinja, koje su izvan i dolje, ne moze te voljeti ni covjek niti duh, ni rijec niti svjetlo,

 

takoder ni bica odozgo ni unutra. Oni ne mogu u tebi stanovati, ti nemas s

njima dijela.

 

Tko je samo prisiljen biti rob, moze postati slobodan. Tko je miloscu svoga gospodina postao slobodan, ali se sam opet prodao u ropstvo, ne moze vise postati slobodan.

 

Plod polja svijeta zahtjeva suradnju od cetiri snage. Po jedna ce zetva biti donesena u hambar kroz djelovanje vode, zemlje, vjetra i svjetla.

Bozji plod se isto tako sastoji od cetiri snage: vjera, nada, ljubav i spoznaja. Nasa zemlja je vjera, u kojoj uhvatimo korijenje. Voda je nada, preko koje se hranimo. Vjetar je ljubav, preko nje rastemo. Ali svjetlo je spoznaja, preko njega sazrijevamo.

(Milost je jedan seljak. Plod seljaka su ljudi, koji se izdizu u visinu neba.) Blazen je onaj sluzitelj, koji nije nikada vodio dusu u zabludu. To je Isus Krist. On je sreo sve na svijetu, i nije bio prepoznat, i na nikoga nije polozio teret. Radi toga, jer je on takav blazen, savrseni je covjek. On je Logos.

Ugledajte se na njega, jer je tesko sagraditi savrsenog covjeka. Kako mozemo ovo veliko djelo izvrsiti? Kako ce (savrseni covjek) nekome dati mir? Prije svega nikoga ne smijemo rastuziti, ni velikoga niti maloga, ni nevjernika niti vjernika.

Ali samo onima se moze dati mir koji (mogu) mirovati u dobrome.

Ima ljudi koji radi svojeg probitka daju 11mir11, koji se uredno podnosi. ali jedan covjek, koji cini dobro, ne moze tako dati nekome mir. Jer to mu nije po njegovoj volji. Usprkos tome mu je nemoguce, bilo koga rastuziti, osim ako si ljudi sami radi njega stvore tugu. I tako, onaj koji cini dobro, ipak ponekad ozalosti takoder druge.

Dakle, nije ih on ozalostio, nego njihova vlastita pokvarenost. Tko posjeduje prirodu (dobroga), veselje daje  dobrome. Ova priroda takoder  djeluje na ljude, (koji su zli) tako, da se i sami ozaloste.

 

Jedan je domacin raspolagao sa svim stvarima: djecom, robovima, stokom, psima, svinjama, psenicom, jecmom, slamom i travom, ricinusovim uljem, mesom i zirom. Bijase on pametan covjek koji za svakoga znao pravu hranu. Djeci je preporucio kruh, maslinovo ulje i meso robovima ricinusovo ulje i zrnje. Stoci je bacio jecam, slamu i travu, psima kosti, svinjama zir i ostatke od kruha.

Isto je tako sa bozjim ucenikom. Ako je pametan, shvaca pravilno ucenistvo i nece se dati zavesti tjelesnim oblicima. On ce paziti na kakvocu duse svakoga pojedinca i odgovarajuci tome s njime razgovarati. Ima puno zivotinja na

 

svijetu koje imaju ljudski lik. Ako ih kao takove prepozna, svinjama ce baciti

zir, stoci jecam, slamu i travu. Psima ce baciti kosti.

Robovima ce dati samo osnove ucenja, a djeci potpuno ucenje.

 

Postoji Sin covjecji i postoji Sin sina covjecjega. Gospodin je Sin covjecji. Sin sina covjecjega je onaj, koji ce biti stvoren od Sina covjecjega. Sin covjecji je od Boga primio sposobnost stvaranja. Ali on ima takoder i sposobnost proizvesti radanjem. Tko je primio sposobnost stvaranja, sam je stvorenje. Tko je primio sposobnost radanja, sam je roden.

Tko stvara, ne moze zato takoder radati. Ali tko rada, moze takoder stvarati.

 

Doduse, postoji preokrenut nacin govora: 11Tko stvara, proizvodi11. Ali proizvod stvaraoca je stvorenje samo. njegovi proizvodi nisu njegova djeca, nego samo njegova djela.

Tko stvara, djeluje u vidljivome, i sam je vidljiv. Ali tko proizvodi radanjem djeluje u prikrivenom i sam je prikriven.

(Stvorenje) je samo kopija. Tko stvara, stvara u vidljivome. Ali tko proizvodi radanjem, rada u prikrivenom.

 

Nitko ne zna, kojega su se dana medu sobom sjedinili muz i zena - nego samo oni sami. Jer u tajnosti se izvrsava vjencanje svijeta kod svih, koji su uzeli zenu.

Ali kako se vec vjencanje oskvrnuca odvija u tajnosti, koliko je vise neoskvrnuto vjencanje stvarna tajna.

Ono nije tjelesno, nego cisto.

Ono ne proizlazi iz (ropske) pozude, nego (slobodno nastale) volje. Ono ne pripada tami i moci, nego danu i svjetlu.

 

Kada se vjencanje ne odvija u tajnosti, postaje bludnost. I zarucnica ne cini blud samo onda, kada primi sjeme drugog covjeka, vec takoder, ako obescasti svoj odaju vjencanja i javno se pokaze. Smije se pokazati samo svojem ocu, svojoj majci, prijatelju supruga i djeci supruga. Njima je dozvoljeno, stupiti dnevno u vjencanu odaju.

Neka bi se drugi zadovoljili zeljom, glas zarucnice cuti i trositi njenu cast. Neka bi se hranili ostacima, koji padnu sa njezinog stola, kao psi!

Zarucnik i zarucnica pripadaju bracnoj odaji. Nitko ne moze vidjeti zarucnika i zarucnicu, osim ako sam postane zarucnik ili zarucnica.

 

Kada je Abraham (podigao oci svoje), kako bi vidio, sto je vidjeti trebalo,

 

obrezao je kozicu s mesa. Time nas je poucio, da se tijelo mora unistiti, prije

nego se  napusti ovaj svijet.  Tako dugo dok su pozude ljudi u skrivenom, postoje i dalje i zive. Cim postanu vidljive, umiru, isto tako kako je kod tjelesnih ljudi. Jer ako bi njihova utroba dosla na vidjelo i izasla iz tijela, oni bi morali umrijeti.

Isto tako je kod stabla. Tako dugo dok je njegovo korijenje sakriveno, ono zivi i raste. Ali ako njegovo korijenje dode na vidjelo, stablo se osusi.

I tako je sa svakim stvorenjem na svijetu, ne samo sa vidljivim, nego i sa prikrivenim.

Tako dugo dok su korijeni zla prikriveni, ono je jako. ali ako se prepozna, razrijesiti ce se. postane li vidljivo, nestati ce.

Zato rijec kaze: 11Sjekira je vec stavljena na korijen stabla.11 Sjekira nije tu zato, da sijece. sto se posijece, opet ce narasti. Nego sjekira  sijece do temelja korijenja, dok korijenje ne izvuce gore.

 

Isus je sasvim istrgao korijenje (svijeta), drugi su to samo djelomicno ucinili. Iskopajmo radi toga svi korijenje zla, koje je u nama, i istrgnimo sasvim korijenje iz nasega srca!

Ono ce biti istrgnuto time sto ga prepoznamo.

ne spoznamo li ga, ono pusta dalje korijenje u nama i rada svoje plodove u nasim srcima. Tada je ono gospodar nad nama, mi smo njegove sluge. Ono nas zarobi pa mi radimo sto ne zelimo, a ne cinimo sto zelimo.

Ono je i dalje mocno, jer ga i nismo spoznali. I tako dugo dok ono postoji, takoder djeluje.

 

Neznanje je majka plodova zla. Neznanje je proizvod smrti. Jer tko je iz neznanja, nije zivio, niti zivi, niti ce jos zivjeti.

Ali tko je u istini, biti ce usavrsen, kada ce se objaviti sva istina. Jer ovdje je istina kao neznanja, ako je prikrivena, pociva (neprimjecena) u sebi.

Kada ce biti objavljena i prepoznata, biti ce (drugacije nego neznanje) slavljena, jer je mocnija od neznanja i zablude.

Ona, naime, oslobada. Tako takoder kaze rijec: 11Istina ce vas osloboditi, ako ju spoznate.11

Neznanje je ropstvo. Spoznaja je sloboda. Ako spoznamo istinu, zeti cemo plodove istine u nama. Ako se s njom sjedinimo, primiti ce nas kao punoca punoce.

 

Sada posjedujemo vidljive stvari stvorenoga svijeta. I kazemo: 11One su vrijedne i mocne. Ali prikrivene stvari su bezvrijedne i slabe.11 Tako je uistinu,

 

kada stvari istine udu u vidljivi svijet. Tada su slabe i bezvrijedne su. Ali prikrivene su jake i vrijedne.

Misteriji istine su vidljivo nastala istina. Oni su njena znamenja i kopije. Ali sama odaj vjencanja je prikrivena. Ona je sveto od svetih.

Jos ju je zavjesa doduse prikrivala, dok je Bog vladao stvorenim svijetom. Ali ako se zavjesa rastrga, i unutrasnje dode na vidjelo, ostati ce kuca ovoga svijeta pusta, biti ce razorena. Jer ce sve, sto je bilo kopija bozje istine, pobjeci ce iz mjesta (ovoga svijeta) - ali svakako ne unutra u sveto od najsvetijeg. Ne moze se povezati sa cistim svjetlom i neoskvrnjenom punocom punoce.

Ipak ce uteci ispod krila kriza i njegovih ruku.

Lada ce mu biti spas, ako provali poplava preko svijeta.

(Ranije) je samo nekolicina, pripadnici plemena svecenika, mogli sa visokim svecenikom dospjeti iza zavjese.

Ali zavjesa se nije rastrgala samo prema gore, tako da se (prikriveno) otkrilo samo onima, koji su odozgo. Takoder se nije rastrgala samo dolje, tako da se nije pokazala samo onima koji su odozdo. nego se je rastrgala odozgo prema dolje.

Oni odozgo su nam otvorili, da bi mi koji smo odozdo mogli uci u prikrivenu istinu, koja je stvarno vrijedna i mocna.

Usli smo doduse na temelju bezvrijednih i slabih znamenja. Ali ona su samo bezvrijedna u usporedbi sa savrsenom krasotom.

Postoji, naime, jedna krasota, koja daleko nadmasuje druge krasote, i jedna snaga, koja daleko nadmasuje druge snage.

Stoga se nama otvorilo savrseno i prikriveno od istine. A najsvetije od svetih nama se je objavilo i odaja vjencanja nas je pozvala k sebi.

 

Tako dugo dok se zlo ne objavi, nistavno je. Ali ono nije jos odstranjeno iz sjemena duha svetoga, u cijoj se sredini ugnijezdilo. Radi toga razloga su ljudi sluge zlu.

Ali ako otvoreno svjetlo ude u dan, tada ce se razliti savrseno svjetlo nad svima, i svi, koji su u njemu biti ce pomazani. Tada ce se osloboditi robovi, a zarobljenici ce biti otkupljeni.

11Svaku biljku neba sadio je moj Otac, koji je na nebu, i ona nece biti istrgnuta.11

Odvojeni ce se sjediniti, praznina ce se napuniti.

Svi, koji udu u odaju vjencanja, sjediniti ce se sa svjetlom. Oni se tada ne

 

sjedinjuju kao kod vjencanja oskvrnuca, za koje (mi moramo najprije upaliti svjetlo), jer se odvija po noci. Vatra ovih vjencanja gori samo po noci i onda se gasi.

 

Ali misterij i (svetoga) vjencanja odvijaju se po danu i u svjetlu. A ovaj dan i njegovo svjetlo ne gase s nikada. Ako netko postane dijete sobe vjencanja, prima ovo svjetlo. Ali ako ga ne dobije, dok je jos na ovome svijetu, na drugome ga svijetu ne moze primiti.

Tko ipak primi ovo svjetlo, nece biti prepoznat, niti zadrzan, niti ce od bilo koga moci biti uznemirivan, neovisno o tome da li zivi u svijetu ili izlazi iz svijeta On je vec primio istinu u kopiju.

Svijet je za njega postao vjecnost, vjecnost je za njega punoca punoce. Ona mu se sada objavila, jednom opet nastalom. I on sada zivi (u ocima svijeta) prikriven, ipak ne u tami i noci prikriven, nego prikriven u jednom potpuno savrsenom danu i jednom svetome svjetlu.