AKO ODEŠ DALEKO


ako odeš daleko
i u noćima pustim
raspoznaš svjetlo
staroga prijateljstva
što je kao bivstvo neko
imalo sjetu i suze
kao očice tvoje duše
i ako u snovima tvojim
bude imalo tajanstvenosti
o danima davnim,
samozatajnim poljupcima
na vratu vedrih ljubavnika
i ako tvoje noći
budu blage i čedne od samoće
i uz to
ako budeš imala dovoljno snage
da svoje sanjarenje
učiniš iluzijama dostojnim divljenja
kao da je riječ o vizijama
gdje je život i san
isto što i ljubavni zagrljaj
ti se onda sjeti Zrinjevca
crvena od opaloga javora
i dvojice zagrebačkih dječaka
koji su za nekoliko bakrenjaka
prodavali morskoga ježa
pa onda raka
nešto školjaka
i,zamisli, jednu knjigu
o ljubavi vile i vilenjaka





ako odeš tako daleko
ti se sjeti crvena javora
jesenjega Zagreba
sjenice u središtu parka
orkestra sa trubama i bas tromponima
u nedjelji blagoj od tišine
jesen je ovdje
i sve diše od svježine



zgk