Drugi ne vole vas kao vas. Drugi vole ono kako se oni osjećaju s vama.
Isto tako, ni vi ne volite druge zbog njih samih, nego zbog toga kako se vi osjećate u njihovoj blizini.

Mi ne možemo osjećati druge ljude. Mi uvijek osjećamo sebe.

Kad bismo iskreno, istinski i stvarno mogli osjećati druge, nikada se ne bismo ljutili na njih. Ne bismo im zamjerali. Jednostavno bismo poštovali sve njihove izbore, čak i onda kad nam se ne sviđaju. Ali mi to ne radimo.

Mi se ljutimo na neku osobu onog trenutka kad se uz nju počnemo neugodno osjećati u sebi samima.
Ne ljuti nas ona, nego ono što se u nama aktivira dok smo s njom. Neugodnost, nesigurnost, strah, povrijeđenost, nemoć. Sve su to naši osjećaji, a ne tuđi.

Često mislimo da „osjećamo druge“, ali to nije točno.
.
Kad bih vam dala ruku i pitala: „Osjećate li moju ruku?“, većina ljudi bi rekla da osjeća. Ali odgovor je ne.

Vi osjećate svoju ruku.
Osjećate pritisak u svojoj ruci, toplinu ili hladnoću u svojoj ruci, napetost ili opuštanje u svojoj ruci.
Moja ruka je dio mene i nju osjećam ja. Vi ne možete osjećati moju ruku, kao što ne možete osjećati moje emocije.

Isto vrijedi i za odnose.
Mi ne osjećamo druge ljude, mi osjećamo sebe u odnosu s njima.
I upravo tu počinje odgovornost.
Ne u traženju krivnje, nego u prepoznavanju vlastitih reakcija.

Dok god mislimo da osjećamo druge, imat ćemo zamjeranja.
A kad shvatimo da osjećamo sebe, da su ta zamjeranja, ljutnje tuge itd. naše otvara se prostor za slobodu.

Ovo je link na grupu za učenje kako da osjećamo sebe - https://t.me/+249G6xe4BgFlZjA0
.
Grlim vas osmijehom
Sandra 

Osmijeh Duše - Holistički Studio by Sandra