Moja sklonost ekstremnim sportovima dar je od Boga

Piše: Ana Dragičević/EPEHA ƒ
Foto: Ivo Ravlić/Cropix

http://www.jutarnji.hr/nedjeljni_jutarnji/clanak/art-2008,8,10,,129406.jl

Tko će ti zamjeriti što se kupaš, plivaš, igraš nogomet? Je li to grijeh? Nije, to je samo za one koji hodaju zatvorenih očiju - ‘pravda’ svoje morske vratolomije tučepski župnik

TUČEPI - Fra Nediljko Šabić, tučepski župnik, raduje se životu i uvijek je raspoložen. Drukčije se ne isplati, kaže. Svoju veselost ne krije. Tako je pravu atrakciju usred ljeta u Tučepima izazvao kada je u smeđem habitu letio iznad tamošnjeg akvatorija na padobranu koji vuče gliser.

Je li ljudima čudno vaše ponašanje, što kažu braća svećenici, zamjeraju li vam?

- Kod nas svećenika to nije neobično jer svatko ima svoj hobi, neku nadarenost. Bog nam je podijelio darove, samo ih treba koristiti na vlastito veselje i na veselje ljudi. Tko će ti zamjeriti što se kupaš, plivaš, igraš nogomet? Je li to grijeh? Nije, to je samo za one koji hodaju zatvorenih očiju. Ni vi novinari ne smijete gledati samo ono što ne valja.

Dodat će kako je svećenički poziv u svemu poseban. Kako god okrenete, bavi se samo čovjekom, od rođenja do smrti, pa i nakon toga. Bog nam je podijelio darove, a mi ih moramo koristiti na različite načine.

- Letio sam iz užitka i djeci na radost. I održao im danu riječ - objasnio je fra Nediljko. Dodat će kako je to krasno iskustvo, već je više puta ovoga ljeta parasallingom letio zrakom, dva dana prije skijao je po moru od Tučepa do Hvara. I to na jednoj skiji s prijateljima iz Njemačke.



- Volite li se kupati?

- Tko ne voli more! More je simbol života, neizmjernosti života.

- Inače se bavite sportom?

- Prije sam igrao nogomet, a za vrijeme službe u Njemačkoj redovito sam išao na skijanje. Odavno sam naučio skijati na moru. Veselje mi je šetnja šumom i po biljkama prepoznavati tragove Božje.

Fra Nediljko je 30 godina proveo u svećeničkoj službi u Njemačkoj. Nije radio za hrvatske vjerske zajednice s našim emigrantima, nego je vodio njemačke župe. Tako je bio župnik predsjedniku bavarske vlade Edmundu Stoiberu, s kojim je ostao prijatelj. Od tamo je sobom ponio najbolje iskustvo kada se prije četiri godine vratio, najprije u Staševicu, a zatim preuzeo voditi župu Tučepi. Premda o tome ne govori, poznato je koliko je pomogao tijekom Domovinskog rata i koliko je bio angažiran na obnovi porušenih crkava. U Tučepima je osobito popularan među mladima.  

- Živim radi mladih. Prvi sam pokrenuo susrete studenata, zimi odem k njima u Zagreb, a ljeti se sastanemo u Tučepima. Upravo se spremam s njima na misu u crkvi Sv. Ante u Selu, a onda ćemo se družiti u konobi kod Jabuke.

O lepršavosti duha tučepskog fratra najbolje govori cedulja na ulaznim vratima župne kuće na kojoj je ostavio svoj broj mobitela i dodao “Uvijek sam uhvatljiv”. Naš razgovor svaki čas su presijecali posjetitelji, uglavnom svećenici, jer kod fra Nediljka uvijek je živo i veselo.

- A kako neće kad sam trenutačno najbolji fratar u Tučepima. Sam sam, ha, ha, ha… nasmijao se na kraju.