Pitam ja tebe:

Gdje se zagubilo sjeme prirodnosti

i dražesne dječje nevinosti?

 

 

Zagušio ga korov dosadne ljudske dosljednosti

silne boleštine sindroma japaja

prožete kolikama

jadikovki tipa

jadan ti sam

nitko me ne razumije

svijet ne zna tko sam

a ja ga jedini spašavam...

Pa sve naraste u morbidnu gljivu puharu

koja razbacuje sjeme širom šajke...

Zato trebamo ponovo

postati vrtlari

ma koliko uzaludan i težak

bio naš posao..

Prvo suhu zemlju

zaliti dozvanom kišom nade..

Pa zatim počupati oko nježnih tek izniklih biljčica opraštanja

sav tvrdokoran korov neopraštanja..

Naučiti poštovati ritam rasta..

Povremeno poljubiti zemlju

koja nam je darovana

baš sa tim korovom

i svim budućim znojem

kojeg ćemo joj pokloniti

ne bi li edenski vrt od nje načinili..