Cijeli nas život uče da su bakterije uzročnici opakih boleština, no bakterije su kao i ljudi: ima ih dobrih i zlih. Malo tko znade da u sebi nosi deset puta više bakterija no što ima stanica u vlastitom tijelu. Te su nam bakterije potrebne za normalno odvijanje životnih funkcija. Tako je i s večinom sojeva bakterije Escherichia coli, koji čine normalnu floru naših crijeva, štiteći ju od širenja patogenih bakterija, a zaslužne su i zbog produkcije vitamina K2.
Međutim kao i u ljudskom društvu, uvijek se nađe pokoji izrod – patogena bakterija. Još je 1982. u SAD-u zabilježeno trovanje e_coli_2hamburgerima zaraženim bakterijom E. coli. Uslijedile su brojne epidemije od kojih su značajnije ona u Japanu (1966.), s 12 smrtnih slučajeva i oko 10 tisuća oboljelih, te ona u Škotskoj (1997.), s 20 smrtnih slučajeva. Uzročnik – bakterija E. coli dobila je svoje ime O157:H7 i dobro je proučena. Znanstvena ekipa Nicole T. Perna izvršila je i u časopisu Nature (2001.) objavila rezultate sekvencioniranja genoma bakterije E coli O157:H7.[1]
Usput rečeno, u Americi zbog trovanja hranom godišnje u bolnici završi oko 325 tisuća, a umire oko pet tisuća ljudi. Od toga 80% oboljenja prouzročeno je virusima ili drugim patogenima koje znanost danas nije u stanju niti identificirati, a blizu 75 tisuća slučajeva trovanja godišnje uzrokuje E. coli soj O157:H7. New York Times (18. ožujka 2001.) iznosi da je, prema podacima Centra za kontrolu bolesti (CDC), hrana odgovorna za dvostruko veći broj oboljenja no što se to još nedavno smatralo. Uočljiva je vremenska podudarnost ovog podatka s uvođenjem GM hrane u hranidbeni lanac Amerikanaca, iako za sada nije uspostavljena nikakva veza između ove dvije pojave. Možda ona i ne postoji, ali tko zna kad ova sumnja nije niti znanstveno provjerena.
Sekvencioniranje genoma bakterije E coli O157:H7 provedeno je kako bi se identificirali geni odgovorni za patogeni učinak ovoga soja. U poredbi s nepatogenim laboratorijskim sojem E. coli K-12 MG1655. pokazalo se da su ova dva soja za 98.5 % nukleotida identični. Ukupno 4.1 milijun parova baza u genomu gotovo se podudaraju. Međutim soj O157 ima 1387, a soj K-12 528 različitih gena.
Znanstvenici koji su izvršili sekvencioniranje genoma ovih dvaju sojeva zaključuju da ti sojevi potiču od zajedničkog pretka prije 4.5 milijuna godina. Genetičarka Mae Wan-Ho pretpostavlja da su, pored mogućih mutacija i rekombinacija gena, različiti geni usvojeni t.zv. ‘horizontalnim’ prijenosom gena iz genoma drugih bakterija ili faga (bakterijski virusi).[2]
Za oko 40% (točnije 561) od novih 1387 gena E. coli O157:H7 utvrđena je funkcija, dok je za ostale funkcija danas još nepoznata. Taj soj bakterije izgleda da je horizontalnim prijenosom usvojio i određene toksične gene bakterije Shigalla, kao i plazmide s faktorima virulencije.
Mae-Wan Ho upozorava – može li se sada, kad su podaci sekvencioniranja E. coli dostupni javnosti, postaviti ozbiljno pitanje: “Nije li pojava soja O157:H7 E. coli posljedica horizontalnog prijenosa gena uzrokovanog genetičkim inženjerstvom?”
Uzročnik trovanja hranom u Njemačkoj je novi soj E. coli O104:H21
Osim ovog soja, po čovjeka su patogeni i sojevi E. coli O121 i O104:H21, od kojih je ovaj posljednji uzročnik trovanja hranom u Njemačkoj (svibanj 2011.), koje se za sada polako širi na Dansku, Holandiju, Španjolsku i Veliku Britaniju. Prema prvim vijestima izvor zaraze bilo je ekološki proizvedeno povrća porijeklom iz Španjolske, a danas se za ovu epidemiju okrivljuje ekološka farma klica u Njemačkoj. Zdravstvene vlasti Njemačke preporučaju građanstvu da ne jede sirovo povrće.
Simptomi bolesti su: proljev, često krvav, povraćanje, nešto povišena temperatura (oko 38°C), smanjena učestalost ili volumena urinacije i osjećaj umora. Bakterija proizvodi toksične substance koje razaraju crvena krvna zrnca i izazivaju oštećenje bubrega. Antibiotici nisu djelotvorni pa ih ne treba primijeniti. U većini slučajeva organizam se oporavlja i simptomi bolesti nestaju nakon desetak dana.
Znanstvenici instituta Robert Koch u Njemačkoj utvrdili su da je soj E. coli O104, zahvaljujući enzimima koje proizvodi pod kontrolom gena TEM-1 i CTX-M-15, otporan na gotovo sve poznate antibiotike.
Jedna od pretpostavki je da je ova otpornost prema antibioticima stečena zbog prečeste i kliničkiantibiotici neopravdane uporabe antibiotika – vremenom su se izdvojili na antibiotike otporni mutanti. No pritom je teško prihvatiti da se u jednom soju E. coli javi otpornost na gotovo sve poznate antibiotike.
Javnosti je rečeno da ta bakterija potječe od ekološki uzgojenog povrća iz Španjolske, potom iz Njemačke, pa se nameće pitanje kako je ta bakterija sakupila ovu višestruku otpornost na antibiotike ako se znade da se antibiotici ne primjenjuju kod uzgoja povrća. Očito je da je ova informacija netočna.
Velika je vjerojatnost da je ovaj soj E. coli stvoren genetičkim inženjerstvom, pa potom nenamjerno ispušten (pobjegao) u okoliš, ili čak – što je monstruozno – namjerno ispušten s određenom svrhom.
Model djelovanja: Problem – Reakcija – Rješenje
Ovdje primijenjen mehanizam djelovanja je savršeno smišljen. Prvo je kreiran problem: patogena E. coli u ekološki uzgojenom povrću iz Španjolske/Njemačke. Potom nastupa reakcija: prestrašeni kupci izbjegavaju kupnju ‘zaraženog’ povrća, a kao odgovor na to dolazi rješenje: totalna kontrola nad globalnom opskrbom hrane; stavljanje van zakona sirovog mlijeka i sirovog povrća.
Htio ili ne htio, čovjeku se nameće pitanje: Nema li ovaj scenario neku vezu s najavljivanim Codex Alimentariusom, jer zapamtimo: uplašenom narodu nije teško nametnuti bilo koji oblik zakonom propisane tiranije. Prema prijedlogu jednog od 27 Codexovih tijela – Committee on Nutrition and Foods for Special Dietary Uses (CCNFSDU) sa sjedištem u Njemačkoj(!), zabranjuje se korištenje ljekovitog bilja i prehrambenih suplemenata (vitamini i minerali). Van zakona stavlja se liječenje ljekovitim biljem koje se u narodu uspješno prakticira tisućljećima. Potom se izgradi strah od svježeg povrća. Svježe, a naročito sirovo povrće je lijek pomoću kojega je moguće djelovati preventivno i spriječiti pojavu bolesti.
Ako se narod uplaši prehrane svježim povrćem – ili se takva prehrana čak stavi van zakona – tada se cijela ljudska populacija može usmjeriti na prehranu mrtvom procesuiranom, zračenom i GMO hranom, tretiranom pesticidima i hormonima, koja, s jedne strane izaziva degenerativne bolesti, a s druge uvećava profit moćnim korporacijama koje kontroliraju proizvodnju pesticida, hrane i lijekova.
Recept je jednostavan: drži narod bolesnim, onemogući mu korištenje ljekovitog bilja i suplemenata, a potom ostvari profit na njihovoj patnji. Pohlepa farmaceutskih korporacija je neizmjerna.
Farmaceutska industrija ne želi da znate kako postoje djelotvorni prirodni biljni antibiotici (bijeli i crveni luk, đumbir i dr.) i probiotici koji pomažu održavanju ravnoteže flore probavnog trakta. Zdrav imuni sustav i funkcionalni probavni trakt mogu se uspješno nositi i ‘nadigrati’ ovu patogenu E. coli. Da spomenem tu i učinkovito koloidno srebro. No činjenica je: medicinska struka danas ne želi da to znate.
Zašto je Španjolska bila na udaru
Zahvaljujući Wikileaksu u ruke javnosti dospio je telegram u kojem američki ambasador u Parizu – Craig Stapleton, savjetuje Washington da u vojnom stilu započne trgovinski rat sa svakom članicom EU koja se protivi sjetvi genetski modificiranih usjeva. Zbog kolektivne odgovornosti, poduzete mjere odmazde trebale bi nanijeti štetu cijeloj EU. Jedna od EU država koju treba kazniti zbog odbijanja sjetve GM usjeva je Španjolska. Ova optužba Španjolske vjerojatno je trebala biti jedan vid odmazde zbog neprihvaćanja GM usjeva. No reakcija Španjolske je bila silovita i moćnici su shvatili da je krivca bolje naći u ekološkoj proizvodnji klica u Njemačkoj.
Tko kontrolira hranu – kontrolira svijet
Ova ideja globalne kontrole hrane rodila se u glavi sada pokojnog kemičara Fritz ter Meera, nacističkog zločinca, koji je nakon odsluženja zatvorske kazne (1951.) postao predsjednik Nadzornog odbora firme Bayer – vodeće europske kemijske i farmaceutske korporacije, koja se među ostalim djeluje i na kreiranju GM usjeva. Ima li ona veze s ovom epidemijom E. coli?
Podsjetimo se, korporacija Bayer je upletena u niz međunarodnih skandala i sudskih procesa – spomenimo samo neke:
Američka riža dugog zrna kontaminirana je 2006. GM-rižom Liberty Link (LL 601) firme Bayer. EU prekida uvoz riže iz SAD-a, a američko udruženje proizvođača riže Riceland Foods zbog ogromnih gubitaka pokreću tužbu protiv korporacije Bayer.[3]
Imidacloprid – sredstvo za zaštitu sjemena kukuruza firme Bayer i pesticidi neonikotinoidi (2011.) odgovorni su za pomor pčela. Američki pčelari podižu tužbu protiv korporacije Bayer.
Od Bayerovog insekticida metil paration u substitutu za mlijeko u prahu otrovano 24. djece, a 15. je teško oboljelo u Peruu 2001. godine.
Nakon 1978. korporacija Bayer odgovorna za smrt tisuća hemofiličara zbog puštanja u promet lijeka zaraženog HIV-om i/ili HCV.
Ozakonjena kontrola hrane
U službi globalne kontrole hrane pored po zlu glasu čuvenog Codex Alimentariusa, početkom 2011. u SAD na prijedlog Administracija za hranu i lijekove (FDA) usvojen je “Food Safety Modernization Act”, koji među ostalim, u interesu snažnog lobija industrije mlijeka, zabranjuje i promet sirovim nepasteriziranim mlijekom. Ovaj je Akt u američkoj javnosti izazvao veliki revolt. Zašto?
Tim je aktom FDA dobila neograničene ovlasti u odlučivanju o tome koja je hrana opasna, a odluka o zabrani prometa sirovog mlijeka između saveznih država, temelji se na vjerojatnosti da takvo mlijeko može prenositi opasne bakterije kao Salmonellu, E. coli i Listeriju.
Pod pritiskom industrije i mi smo zaboravili neke bitne činjenice o sirovom mlijeku: sirovo nepasterizirano mlijeko sadrži encime i bakterije koji jačaju imunitet čovjeka, pomažu množenju čovjeku korisnih bakterija u crijevnom traktu, te umanjuju mnoge opasnosti, od respiratornih bolesti pa sve do pretilosti. Pasterizacija mlijeka uništava ove po zdravlje čovjeka dragocjene encime i bakterije (korisne i patogene). Ne zaboravimo da je samo u SAD-u dozvoljen promet mlijeka proizvedenog pomoću rekombinantnog (GM) hormona rasta (rBGH). Takvo mlijeko nije posebno označeno, a dokazano je da može izazvati brojne zdravstvene tegobe (rak dojke[4,5], rak prostate[6], rak debelog crijeva[7]).
Amerikanci se pitaju[8]: Ako više nismo slobodni da odlučujemo o temeljnim potrebama kao što je hrana, koliko nam još slobode ostaje? Amerika je postala policijska država. Sljedeće na listi zabrana bit će povrće i ljekovito bilje iz našega vrta. Izraz sloboda je druga riječ za stanje kad više nemaš što izgubiti… Koliko se Amerika približila Njemačkoj iz 1938.?
No, ostavimo Ameriku. Nas više dira ono što se događa u vlastitoj kući. Znamo li mi koje su institucije odgovorne za nadzor zdravstvene ispravnosti hrane u nas? Koliko su one pod utjecajem globalnih trendova? Zastupaju li one interese hrvatskog naroda ili interese stranih korporacija. Znamo li tko su ‘prodane duše’ u njima? Ako ne znamo, vrijeme je da saznamo i da djelujemo.
Izvori:
N.T. Perma et all. 2001. Genome sequence of enterohaemorrhagic Escherichia coli O157:H7. Nature, 409:523-533.
Mae Wan-Ho et all. 1998. Gene technology and gene ecology of infectious diseases. Microbial ecology in health and disease, 10:33-59.
Mercola, 2011, Organic food may become a thing of the past.
Susan E. Hankinson et all. 1998. Circulating concentrations of insulin-like growthfactor I and riskof breast cancer. Lancet, 351(9113):1393-1396.
Jeff Holly. 1998. Insulin-like growth factor-I and new opportunities for cancer prevention. Lancet, 351(9113):1373-1375.
June M. Chan et all. 1998. Plasma insulin-likegrowth factor-I and prostate cancer risk: A prospective study, Science, 275:563-566.
Mercola, 2011, 19 studies link GMO foods to organ disruption.
Mike Adams, 2011, Forensic evidence emerges that European E.coli superbug was bioengineered to produce human fatalities.
Marijan Jošt
Izvor: www.svjetlo.com
bglavac
edin.kecanovic
