Biologija ovisnosti i prevare mozga

Da bismo razumjeli ovisnost, prvo moramo demistificirati samu kemiju užitka. Mnogi vjeruju da droge, alkohol ili kofein u sebi nose "čestice sreće", no istina je puno mračnija. Te tvari su samo kemijski provalnici koji koriste resurse koje već posjedujete.

 

Vaše tijelo samo proizvodi neurotransmitere potrebne za funkcioniranje. Dopamin se primarno sintetizira u neuronima Substantia nigre (SN) i ventralnog tegmentalnog područja (VTA), smještenih u srednjem mozgu. Dopamin je ekscitatorni neurotransmiter koji potiče neurone na rad. Serotonin se u tijelu sintetizira na dva odvojena i biološki izolirana mjesta. Daleko najveći dio, čak 90 do 95 posto ukupnog serotonina, proizvodi se u crijevima, gdje regulira probavu. To je biološki dokaz zašto stres osjećamo u trbuhu. Preostalih 5 do 10 posto sintetizira se izravno u središnjem živčanom sustavu, u skupini neurona moždanog debla poznatih kao jezgre rafe (Raphe nuclei), odakle se distribuira po mozgu i utječe na raspoloženje, san i apetit. Za razliku od dopamina, on je inhibitorni neurotransmiter koji smiruje sustav. Oba se neurotransmitera, dopamin i serotonin, čuvaju na krajevima neurona u sićušnim vrećicama zvanim vezikule, čekajući signal za ispuštanje u sinapsu (prostor između neurona). 

Treba prvo raščistiti zabludu. Supstance nisu izvor dopamina Ključno je razumjeti da kofein, nikotin, alkohol ili teške droge nisu izvori dopamina. Izvor je isključivo u vama. Ove supstance su strani spojevi koji "otimaju" vaš vlastiti sustav i prisiljavaju vaš mozak da izbaci vlastite zalihe dopamina na neprirodan način. Koriste sofisticirane biološke mehanizme kako bi prevarile organizam. One ne stvaraju novi užitak, već manipuliraju ciklusom ponovne pohrane i prirodnim ispuštanjem neurotransmitera. 

 

Masovno ispuštanje - Neke supstance tjeraju neurone da odjednom izbace goleme količine dopamina, do 10 puta više nego što bi to učinio bilo koji prirodni podražaj poput hrane ili druženja. To stvara intenzivan "udar" koji prirodnim putem nikada ne biste mogli postići. 

 

Blokiranje - Mozak inače koristi specifične transportere koji uklanjaju višak neurotransmitera iz sinapse nakon što obave posao.  Supstance poput kokaina ili amfetamina blokiraju ove transportere.  Zbog toga dopamin ostaje zaglavljen u sinapsi i ne može se vratiti u skladište (vezikule).  Rezultat je neprestano i agresivno podraživanje neurona, što vodi do njihove metaboličke iscrpljenosti. 

 

Varanje receptora - Određene droge po svojoj kemijskoj strukturi sliče našim prirodnim neurotransmiterima. One "varaju" receptore na neuronima, vežu se za njih i aktiviraju ih bez ikakve stvarne zasluge ili biološke potrebe. 

Problem s ovim mehanizmima je što je neurotransmisija metabolički izuzetno zahtjevna. Ako se stimulacija nastavi bez prestanka, neuron se iscrpljuje i može umrijeti.  Kako bi se spasio od "pregaranja" uslijed ove kronične stimulacije, mozak koristi obrambeni mehanizam, smanjuje broj receptora za dopamin. To dovodi do tolerancije. Čak i ako imate puno dopamina, imate manje receptora za koje se on može vezati. To znači da trebate sve veće količine supstance da biste dobili sve manji efekt.  Onog trenutka kada receptori otupe, prirodni podražaji (sunce, obitelj, hrana) više ne mogu aktivirati preostale receptore, nastupa anhedonija. Faza ovisnosti nastupa kada neuroni počnu odumirati, a vi trebate supstancu samo da biste se osjećali normalno. 

Ukratko, supstance nas varaju tako što troše našu biološku budućnost za trenutni, umjetno izazvani užitak, ostavljajući iza sebe opustošen kemijski sustav koji više ne zna kako samostalno proizvesti osjećaj zadovoljstva.

Piše: Sunčica Pećnjak

https://prirodna.hr/biologija-ovisnosti-i-prevare-mozga