Prijatelj mi je rekao da je ići na takvo liječenje grijeh, zato što osoba ne zna što taj bioenergičar izgovara dok liječi i ne može se sa sigurnošću tvrditi da nije riječ o crnoj magiji ili o nečemu sličnom. Roditelji mi smatraju da se ovdje ne radi ni o kakvoj zloj ili dobroj energiji, već o energiji koju svaki čovjek ima u sebi, u većoj ili manjoj mjeri, a koja postoji i u prirodi i koja uopće nema veze s crnom ili kojom drugom magijom. Ne mogu razumjeti da Crkva ne dopušta teškom bolesniku da se izliječi na taj način, ako ne postoji nada u izlječenje drugačijim putem.
Znatiželjna, Rijeka
Bolest i patnja oduvijek se ubrajaju među najteža pitanja koja stavljaju na kušnju ljudski život. U bolesti čovjek doživljava svoju nemoć, svoju ograničenost i svoju prolaznost. U svakoj bolesti možemo nazrijeti smrt. Svima je nama dobro poznata Isusova posebna osjetljivost prema bolesnima, kao i njegova čudotvorna ozdravljenja. Zbog toga se i kršćani kroz vjekove posebno brinu za sve one koji trpe na tijelu i duši, želeći bolesnima olakšati muke. No, Isus nije izliječio sve bolesne, a njegova su iscjeljenja bila znak dolaska kraljevstva Božjega. Nagoviještala su i dublje ozdravljenje: pobjedu nad grijehom i smrti kroz njegovo Uskrsnuće. Svojim je križem »oduzeo grijeh svijeta« (Iv 1,29), kojemu je bolest posljedica: »Isus je svojom mukom i smrću na križu dao patnji novi smisao: patnja nas odsada može suoblikovati njemu i sjedinjavati s njegovom otkupiteljskom mukom« (KKC 1505).
U tom kontekstu, ali i u kontekstu grčevitoga traganja za ozdravljenjem, treba promatrati i utjecanje bolesnika »izlječenju bioenergijom«, kao i Vaše pitanje o takvoj vrsti liječenja. Bioenergija je pseudoznanstvena iscjeliteljska tehnika, tvrdi njezin dobar poznavatelj svećenik franjevac Josip Blažević, koja se temelji na okultnoj anatomiji duha. On, pak, svoju tvrdnju temelji na proučavanju literature poznatih bioenergetičara jednako kao i na svjedočanstvima osoba koje su prošle njihove tretmane.
»Ako se izuzme utjecaj placebo-efekta, izražavamo najdublju sumnju i u bilo kakvu učinkovitost bioenergetičarskih postupaka«, kaže Blažević. I potpuno je u pravu, jer takve se »terapije« temelje na razmišljanju da treba odbaciti tradicionalnu medicinu, jer ona vodi brigu samo o jednom aspektu bolesnika, onom fizičkom, dok duhovnu (tobože) zanemaruje. A svijetom i svemirom »kruži« »bioplazma«, »bionergija«, »snaga«, »životna energija« i stoga se moramo naučiti upravljati tim »tokom energije«.
Isto tako, alternativne terapije liječenja - poput bioenergije - ne uzimaju u obzir medicinsku znanost tvrdeći čak da, ukoliko »pomažu ljudima«, niti nije važno slaže li se ili ne slaže znanost s njihovim tehnikama. Zato na širokom polju »alternativnih medicina« doista vrijedi upozorenje: »Pazi kamo stavljaš svoju nogu!« Zaista je potrebno dobro prosuditi sadržaje, izvore, kriterije primjene, znanstvenu vjerodostojnost, duhovno-vjersku dimenziju i eventualni okultistički sadržaj takve terapije.
Na primjer, zabrinjavajućim bi svakako trebalo smatrati tvrdnje da »bioenergičar« posjeduje »moći«, da mu je moguće »biti učinkovit na daljinu« (npr. nazovete osobu u TV-studiju a ona vam uz pomoć viska odredi »zdravstveni karton« i metode liječenja!?), ili pak da ima »univerzalnu učinkovitost« kojom utječe na »energije«. Svi aspekti koje ne možete kontrolirati također bi Vas trebali barem dovesti u sumnju, kao što su neobični oblici »uvođenja u učenje« (inicijacije u svojevrsnu »duhovnost«), obveza »tajnosti« podataka, prizivanje duhova ili određeni magijski elementi. Na sve biste te elemente mogli naići ako potražite pomoć kod »bioenergetičara«.
Svi ti, a i drugi elementi koji su dijelom »posuđeni« od kršćanstva - kao što su pokazivanje svetih sličica, lažnih priznanja dobivenih od Pape, tvrdnje da su energiju dobili od nekoga sveca-iscjelitelja - moraju se usporediti s kršćanskim stavovima o zdravlju i ozdravljenju te o spasenju koji su Božje djelo nad čovjekom, a ne čovjekovo djelo preko »božanskih energija« koje su u njemu.
Mnoge od tih terapija plod su tehnika na temelju kojih se nastoji imati moć nad drugima i »programirati« njihovu podsvijest. Praktično gledano, uvijek je pametno nemati povjerenja u osobe koje savjetuju da se ne služite »tradicionalnom medicinom« ili Vam čak zabrane bilo kakav kontakt s liječnikom. Nije rijedak slučaj da takvi »alternativni iscjelitelji« žele postići dominaciju nad voljom i razumom drugih osoba, obraćajući se ponajprije njihovim osjećajima, mašti i strastvenom traganju za ozdravljenjem. To je u jasnoj opreci s kršćanskom vjerom. Naime, ako smo u stanju »programirati« razum drugih, ukloniti bol, donositi dijagnoze »na daljinu«, liječiti osobe, »putovati« unutar materije, vremena i prostora (nadasve autosugestijom), naći ispravna rješenja, doprijeti do skrivenih znanja i učiniti da se neke stvari lako dogode, što će nam onda Bog?
Osim toga, treba upozoriti da je svijet bioenergije često povezan sa stvarnostima New agea koje nisu kršćanske ni po čemu, a kada tvrde da tobože mogu »podvrgnuti okultne sile da bi nekoga ozdravili«, u jasnom su proturječju s katoličkom vjerom, što možete pročitati u Katekizmu Katoličke Crkve, brojevi 215 i dalje.
09.10.2009.
bglavac
edin.kecanovic
