Priča o selu Jelovom Klancu seže daleko u prošlost. Ponešto je tužna jer je Jelov Klanac doživio sudbinu mnogih sela i migraciju u obližnja veća mjesta, ali kao sve dobre priče ima pouku i sretan svršetak.

Selo Jelov Klanac nekada davno bilo je naseljeno i živo, ali su uslijed burne prošlosti i trenda migracija u gradove u selu malo po malo ostali samo tragovi ognjišta. Danas, mnogo godina kasnije, na raslinjem obraslom temelju stare obiteljske kuće, pod okriljem 400-godišnje lipe izniknula je prekrasna Jela, sva od drva, unikatna i originalna. Jela je kuća u šumi koja misli zeleno i smeđe i crveno, kako su oslikani i njeni apartmani.

Građena s ljubavlju i željom da postane pokretač i motiv ljudima iz tog i nekih drugih sela da se vrate i ožive svoja ognjišta, Jela je u Jelovom Klancu zasijala sjeme turizma i održivog razvoja.

U 200 m2 jednostavne, a raskošne seoske vile, počeli su se okupljati i neki novi ljudi. Došli su uživati u tišini, koja se kažu, tamo najbolje čuje i prepustiti se umjetnosti dokoličarenja. Sakupljati ljekovito bilje, fotografirati rijetke biljne vrste poput božikovine, brati šumske jagode i vrganje i biti dio jedne priče o održivom razvoju. Došli su degustirati ličke specijalitete, opipati bilo Plitvičkih jezera smješteni u neiskvarenoj, ali pripitomljenoj prirodi, jahati, šeteti, slikati, planinariti i duboko disati.

Zimi kada nastane snježna bjelina, kućom pucketaju drva iz kamina, a iz apartmana prekrasan pogled seže na okolna brda. Ljeti Klanac oblijeću krijesnice i ozvjezdano nebo čine još svečanijim, a kada život utihne priroda se budi mirisom smilja, lana i kamilice koji se uvlači i u apartmane.

U obližnjim šumama nalaze se izvori sa pitkom vodom, na kojima često piju zečevi i srne, a ranoranioci mogu ih tamo zateći. Na imanju se mogu vidjeti maca Kici i psi Miki i Dona kako jedu iz istog tanjura, mogu se hraniti, pojiti ili jahati konji, provesti duge šetnje kroz šumu, stazama koje vode kroz imanje. Iz doline u dolinu, s proplanka na proplanak, od vidikovca do vidikovca sve do klupe u dubokom hladu borove šumice, gdje miriše smola, a zemljom se prostire tepih od borovih iglica.

Šumska drvena kuća na osami, 12 km od prvog plitvičkog slapa, u klancu između 2 brda, bez negativnih je utjecaja civilizacije i svjetlosnog zagađenja. U Jelovom Klancu mogu se vidjeti i neke rijetke vrste bukve, primjerice zlatna bukva, a uskoro je u planu sadnja svih 32 vrste bukvi, koliko ih i ima.

Poslije Jele, čuli smo, na starim zaraslim temeljima izniknuti će još jedna drvena kućica, a nadamo se i još jedna i još jedna. Priča o Jelovom Klancu je priča o autohtonosti i vraćanju života u jedno selo, ali i pitkoj vodi, tišini, jeli, boru, bukvi i šumskim životinjama, simbiozi čovjeka i prirode.


www.jelovklanac.com