Broj: 4165.                   Godina: XVI                 6. veljače (februara)  2020.

 

 

“STAZA JE PREDIVNA. BUDI MIRAN”.  

Pripadnik plemena Dakota

 

 

 Dragi prijatelji,

Pjesma koju nam je danas ponudila „Bijela kula” kao da je u fluidima inspirirala velikog Alberta Anštajna u vrijeme nastanka njegove teorije relativnosti. Kako to izgleda kada se izglobimo iz prostorne i vremenske dimenzije, pokušajmo osjetiti kroz današnje tihovanje:

 

  

 29.VIDJELA SAM KAKO DLANOM, OKOMITO

 

        Vidjela sam kako dlanom, okomito,

        lomiš sekundu kao da je orah,

        a na mjestu gdje teče spojnica, crta razdjelnica,

        živa nit za zrnca vremena.

 

        I vidjela sam kako se sekunda rascijepila,

        poput tajnoga otvora, što čeka taj okomit udar,

        i kako kroza nj silaziš u bezvrijeme,

        drzeći me za ruku.

 

        Onda odemo kuda nam se hoće -

        u Tvoje selo, kad si tamo bio dječak,

        u Atlantidu, na sjevernu zvijezdu...

        I ne plašimo se da će ista proći.

 

        Onda se vratimo kroz rascjep sekunde,

        munjevito, okomito,

        ja u svoj trogodišnji stas, Ti u sve stasove,

        ja u svoj zaborav, Ti u Svoje pamćenje svih nas.

 

„Bijela kula”, knjiga 102. Zapisala Vesna Krmpotić

 

6. veljače 2020.

Stav štovatelja i štovanog je sjeme predanosti (bhakti). Um štovatelja prvo privlače posebne osobine objekta štovanja. Štovatelj pokušava steći ove posebne osobine. To je duhovna disciplina (sadhana). U ranim fazama sadhane, razlika između štovatelja i štovanog je potpuna, ali kako duhovna praksa napreduje, taj se osjećaj smanjuje, a kad se dođe do postignuća, više nema nikakve razlike! Što god bilo objekt štovanja koji je netko odabrao, volio i tražio kroz duhovnu disciplinu, osoba treba imati čvrstu vjeru da je individualno sebstvo (jivatma) vrhovni Gospod (Paramtma). Postoji samo jedna želja koja je prikladna da se poklonik njome bavi: spoznati Gospoda (Isvara Sakshatkara). U umu nema prostora ni za jednu drugu želju.

Prema Vahini, 39. poglavlje

Osoba ispunjena božanskom ljubavlju bit će neustrašiva, spontana i nesebična u iskazivanju svoje ljubavi te neće tražiti nikakvu nagradu.- Baba