6. studenoga 2015.

Neprekidan trud iz dana u dan ima za cilj i opravdanje  –  učiniti posljednji dan osobe veselim i ugodnim. Ali svaki dan također ima svoju večer. Ako je dan proveden u dobrim djelima, onda nas večer blagosilja  dubokim, okrepljujućim snom za koji se kaže da je poput samadhija. Čovjek provede na Zemlji samo kratko vrijeme. Ali ako ga pažljivo i mudro koristi, on čak u tom kratkom životu  može postići božansko blaženstvo. Dvoje ljudi može izgledati isto, naoko mogu biti istog oblika i odrasti u istim uvjetima, ali jedno od njih može postati anđeo, a drugo zadržati životinjsku prirodu. Što je razlog tom različitom razvoju? Njihove navike, ponašanje oblikovano iz tih navika i karakter u koji je to ponašanje očvrsnulo. Ljudi su bića od karaktera. Stoga prva duhovna praksa(sadhana) je potraga za pogreškama i slabostima u sebi i težnja da se one isprave kako biste postali savršeni.

(Prema Vahini, 5. poglavlje)

Istinska kultura leži u odbacivanju loših misli i djela, u njegovanju svetih misli i zatim u činjenju plemenitih djela. (Baba)