20. listopada 2015.

Nesvjesni prisutnosti svetog Božanstva u sebi, ljudi kreću u svoju potragu za čudom. Dvije su vrste inkarnacija (Avatara): Amsaavatar i Purnaavatar. Sva ljudska bića su djelomične inkarnacije Boga (Amsaavatar ). U ovom svijetu živih bića, to je dio mog vječnog Sebstva koje je postalo jiva individualna duša (Mamaivaamso jeevaloke jeevabhutah sanatanah ) govori Krshna u Giti:. Te djelomične inkarnacije uhvaćene su u maju, razvijaju egoizam i posesivnost i vode svjetovne živote. Međutim potpune inkarnacije Boga (Purnaavatari) podčinjavajući i nadilazeći mayu manifestiraju svoju potpunu božanskost svijetu sa svojim životima. Purnaavatar se može ponašati u skladu s okolnostima, kao da je podložan mayi, ali u stvari On je slobodan od nje u svakom trenutku. Ali neki zahvaljujući njihovim ograničenjima ne razumiju ovu istinu, te pripisuju pogrešne motive Njegovim djelima. Tako izražavajući svoje vlastite osjećaje.

 (Božanski govor, 14. kolovoza 1990. )

O Bogu ne možete govoriti da silazi ili ide gore, pošto On je svugdje. (Baba)

Oblivious to the presence of the sacred Divine within, people embark on their quest for od. Avatars (incarnations) are of two kinds: Amsaavatar and Purnaavatar. All human beings areAmsaavatar (partial incarnation of the Divine). Mamaivaamso jeevaloke jeevabhutah sanatanah (In this world of living beings, it is a part of My Eternal Self that has become the Jiva, the individual soul), says Krishna in the Gita. These partial incarnations, caught up in Maya, develop egoism and possessiveness and lead worldly lives. However, the Purnaavatars (complete incarnations of the Divine), subduing and transcending Maya, manifest their full divinity to the world in their lives. The Purnaavatar may behave, according to the circumstances, as if subject to Maya, but in reality He is free from it at all times. But some, not understanding this truth owing to their own limitations, attribute wrong motives to His actions. In this they reflect their own feelings.

 (Božanski govor, 14. kolovoza 1990. )

God is not to be spoken of as coming down or going up, since He is everywhere. (Baba)