1. lipnja 2015. 

Ako promatramo koliko je netko postigao na kraju svog putovanja, između onog koji je postigao oslobođenje još za života u materijalnom tijelu, oslobođene duše (jivanmukta) i poklonika nema razlike; oboje su iznad ega (ahamkara), prirode (prakriti) i njena tri svojstva ili gune,  pravila i propisa (dharma) koji upravljaju sa moralnim poretkom koji se bavi odnosom kasta i životnih razdoblja (varnašrama). Njihova srca biti će ispunjena suosjećanjem i potrebom da čine dobro u svijetu. Da tako postupaju potiče ih njihovo božansko blaženstvo rođeno u jednoti. Oni neće imati želja, jer želje su plod osjećaja „ja“ i „moje“. Tek kad su ove želje iskorijenjene ljudi postaju iskreni poklonici, zar ne? Zato u njima ne može biti mjesta za želje. Oni su iskreni apsolutni poklonici utjelovljenja besmrtnosti (amritasvarupa). Za one sa takvom prirodom, ne postoji druga čežnja osim za slatkim duhovnim blaženstvom (ananda).

 Prema Vahini, 39. poglavlje

Iskreni poklonik ispunjen s ljubavlju za Gospoda pozdravlja ono što se može pojaviti  kao kazna za njihovo vlastito dobro. – Baba

From the point of view of what one achieves at the end of the journey, there is no difference between a liberated soul(jivanmukta) and a devotee; both are beyond ego (ahamkara),nature (prakriti) with its three attributes or gunas, and the rules and regulations (Dharma) that govern the caste-stage of life(varna-ashrama). The hearts of such will be full of compassion and be filled with the urge to do good to the world. Their divine bliss born of oneness impels them to act in this way. They will have no desires, for desires are the products of feelings of ‘I’ and ‘mine’. Only after these desires are uprooted do people become true devotees, right? So there can be no room in them for desires. They are truly speaking devotees of the embodiments of immortality (amrita-swarupa). For those with that immortal nature, there can be no appetite except for the sweetness of spiritual bliss (ananda).

- Prema Vahini, Ch 39.

A true devotee filled with love for the Lord welcomes what may appear as punishment as something for their own good. - Baba