3. veljače 2015. 

Bez očekivanja ikakve nagrade ptice, zvijeri i drveće pomažu čovjeku. Ljudsko biće, pak, pomoć traži od svoje vrste, roditelja, predaka, čak i Boga, a zauzvrat nudi samo uvrede i ozljede. Ljudi se hvale svojom vjernošću prema istini, ispravnim ponašanjem, mirom i nenasiljem – vrlinama proizašlima iz ljubavi – ali to je sve samo predstava, a ne iskustvo. Čeznu za poštovanjem i simpatijama drugih, no nisu voljni uzvratiti na jednak način. Potpuno su usmjereni na cjelinu tijelo–um i zanemaruju činjenicu da i život dug stotinu godina završava – na groblju. Da bi se oslobodili ega, ljudi moraju naučiti prepoznati jednoga Boga koji povremeno nosi različita tijela i imena te zbunjuje očiglednom raznovrsnosti. Uklanjanje takvog pogrešnog razmišljanja i usvajanje svjesnosti o jedinstvu u Bogu – to je prava svrha edukacije.

(Božanski govor, 5. prosinca 1985.)

Kad je srce čisto, sjaji svjetlom mudrosti. (Baba)