19.veljača 2014

Jednom je bila starica u Parizu. Bila je zima i prosinac je bio iza ugla. Mnogi siromašni ljudi su spavali na ulicama i drhtali od hladnoće. Ona je šetala ulicama i pokrivala ih s prekrivačem. Ona je obavljala posao bez prigovora i buke. Tijekom vremena, ljudi u gradu su to spoznali. Pitali su se zašto ta skromna starica koja se sama bori da spoji kraj s krajem trudi pomoći drugima! Kada su je djeca često pitala, “Bako, zašto hodate s pognutom glavom? Vi ste velika osoba!” ona bi ponizno odgovorila, “Bog nam svima daje s mnogo ruku, a ja dajem s jednom rukom. Zar to nije sramota za mene?” Mnogi veliki ljudi širom svijeta, postavili su pred nas velike ideale ljubavi.

BABA         

Imajte konstruktivne misli, utješne riječi i suosjećajna djela. - Baba