SAI BABA GOVORI ZAPADU

 

2. novembar – SVEPRISUTNOST

 

         Najvaznije pitanje koje svi ljudi bilo kada postave glasi: Kako moze postojati sveprisutni Bog koji je uvijek za mene tu, kada se osjecam tako bespomocnim i osamljenim?

            Pitanje je krivo postavljeno. Ono mora glasiti upravo obratno: Kako moze biti da postoji sveprisutni Bog, koji je uvijek za mene tu, a da ja to ne zapazam?

            Misli uvijek na to: u svakome se pitanju krije odgovor.

            Svoje prvo pitanje si krivo postavio. Zato i ne mozes dobiti zadovoljavajuci odgovor.

            Naime, nije pitanje u tome da li postoji Bog ili ne, vec zasto Ga ti ne osjecas, odnosno kako to da se ne cudis da Ga ne osjecas. Ako krivo postavis pitanje, ti na Boga svaljujes odgovornost.

            A Bog je stvarno bez ikakve krivnje.

            Ti gradis zid izmedju sebe i Njega, koji ce tako dugo ostati stajati dok ti ne dozivis da je tvoje stanoviste krivo.

            Ti tada zapazas da si tvorac tvoje sudbine i da imas svu onu snagu, na kojoj drugima zavidis.

            Zato uvijek nanovo kazem: cuvaj se zavisti, odnosno gledaj na nju kao na upozorenje da jos ne znas kolika je tvoja vrijednost. Ako ne vidis svoju vrijednost, to je gubitak vremena. Ako ne poznajes svoju vrijednost, to je zid na koji uvijek nanovo nalijeces.

            I to je odgovor na pocetno pitanje: ti nisi sam. Ti si onaj koji sebe cini osamljenim.