O RADU

 

               ONDA orač reče: Govori nam o Radu.

 

               A on odvrati govoreći:

               "Râdīte da biste išli ukorak sa zemljom i dušom zemljinom.

 

               Razlijeniti se znači otuđiti se od godišnjih doba, izići iz ophodnje života koji stupa veličanstveno i s ponosnom poniznošću put vječnosti.

 

               Kad radite, vi ste frula kroz čije se srce šapat sati preobraća u glazbu.

 

               Koji bi od vas da bude svirala, gluha i nijema, kad sve drugo jednoglasno pjeva?

 

               Uvijek vam govorahu da je rad prokletstvo, a trud nesreća.

               Ali ja vam kažem da vi, radeći, ispunjate dio zemljina najdaljega sna, koji vam je određen kad je san taj bio rođen,

               I držeći se posla, istinski ljubite život,

               A ljubiti život u radu znači biti prisan s najskrovitijom tajnom života.

 

               Ali ako, u boli svojoj, rođenje nesrećom nazivate, a uzdržavanje tijela prokletstvom koje vam je na čelu ispisano, onda ja odgovaram da samo znoj s čela vašega može sprati ono što na njemu piše.

 

               Također vam govorahu da je život mrak, a vi, u svojem umoru, ponavljate ono što vam rekoše umorni.

               I ja kažem da je život mrak, osim kad postoji žar,

               A svaki je žar slijep, osim kad postoji znanje.

               A svako je znanje uzaludno, osim kad postoji rad,

               A svaki je rad prazan ako nema ljubavi;

               A kad s ljubavlju radite, sa sobom se spajate, i s drugim, i s Bogom.

 

               .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .

 

               A što je to raditi s ljubavlju?

               To znači tkati ruho od vlakana iz svoga srca, kao da vaše ljubljenô treba da nosi to ruho.

               To znači graditi kuću s dragošću, kao da vaše ljubljenô treba da boravi u toj kući.

               To znači sijati sjeme s nježnošću i dizati ljetinu s radošću, kao da će vaše ljubljenô jesti plodove.

               To znači ispuniti sve što tvorite dahom duha svojega,

               I znati da svi blagoslovljeni mrtvi stoje oko vas i motre.

 

               Često sam čuo gdje velite, kao da u snu govorite: "Tko radi u mramoru, i tko otkriva oblik vlastite duše u stijeni, plemenitiji je od onoga tko plužī zemlju.

               I onaj tko lovi dúgu da bi je na platno metnuo u obličju čovječjem, više je od onoga tko pravi sandale za noge."

 

               Ali, ja kažem, ne u snu nego u punoj budnosti podneva, da vjetar ne govori slađe divovskome hrašću nego najmanjoj od svih vlati trave;

               A samo je onaj velik tko glas vjetra pretvara u pjesmu što ju je zasladio vlastitom ljubavlju.

               Rad je ljubav koja biva vidljiva.

               Ali, ako ne možete raditi s ljubavlju, nego samo s gađenjem, bolje je da se ostavite rada i da sjednete uz hramska vrata i da prosite milostinju od onih što s radošću rade.

               Jer, ako kruh pečete ravnodušno, pečete gorči kruh, koji toli samo pola čovječje gladi.

               Ako mrzite màšćēnje grožđa, iz vašeg će màsta oteći otrov u vino.

               Pa makar pjevali poput anđela, ako ne volite pjevanja, vi začipate ljudske uši na glasove dana i glasove noći.

 

 

Ulomak iz knjige PROROK Halila Džubrana