Vidljiva materija je samo poslijednji, površinski sloj jedne višeslojne realnosti. Zemaljski svijet je smješten u jednu za čovjeka nevidljivu hijerarhiju viših dimenzija, koje počinju od nižih astralnih svijetova i protežu se do najviših svijetova svjetlosti. Poslije smrti tj. poslije napuštanja smrtnog tijela, ljudi kao duše u skladu sa svojom svješću prolaze kroz različite regione tih svijetova. Ali već i tokom zemaljskog života postoje veze i utjecaji. Materija se manifestira na različitim dimenzijama, koje se u principu mogu podjeliti u dvije kategorije: grubo-supstancijalne i fino-supstancijalne. To se na individualnoj razini pokazuje u obliku grubo-supstancijalnog i fino-supstancijalnog tijela, a na univerzalnoj u vidu grubo-supstancijalnih i fino-supstancijalnih svijetova (dimenzionalnih nivoa).  

Pored neuvjerljivosti scenarija (naime, da od nižih životnih oblika slučajnom mutacijom gena postupno nastaju viši oblici života) te materijalističke teorije od početka ignorišu postojanje astralnih i hiperdimenzionalnih svijetova i reduciraju zbog toga čovjeka na fizičku materiju (=redukcionizam). Na ovoj pretpostavci se zasniva i školsko učenje da su psiha i svijest samo proizvod mozga.

Postoji alternativa uz ovu materijalističku teoriju o evoluciji: multidimenzionalna devolucija u skladu sa duhovnim stvaralačkim principom involucije.

Prema toj slici o svijetu, Univerzum se sastoji iz grubo-supstancijane i fino-supstancijalne materije. Sa one strane dualnosti materije nalazi se individualnost svijesti, spiritualna duša, svjesna individua (na sanskritu nazvana atma, „Sopstvo“ ili jiva, „živo biće“). Iza svih grubo-supstancijalnih pojava deluju fino-supstancijalne energije a iza njih svjesne inteligencije (individue). Naša sloboda se sastoji u tome da izaberemo na šta ćemo usmjeriti svoju svijest. Rezonanca naše svijesti određuje sa kojim frekvencijama (svijetovima i bićima) ćemo doći u kontakt. Cilj života se sastoji u tome da spoznamo svoj pravi identitet kao vječnu individualnost. To preko božanske milosti (otkrovenja) vodi do toga da se čovjek oslobodi okova materije (reinkarnacije, iluzije, pogrešnih identifikacija) i spozna sebe kao dio ili „zrak“ Boga, apsolutne individualnosti, u jedinstvu sa božanskom ljubavlju.

Ko želi da manipulira ljudima, „mora“ ih zbog toga odvratiti što dalje od tog cilja života, jer što je čovjek bliže tom cilju, to postaje slobodniji i samosvjesniji. Manipulacija u prvom redu znači programirati svijest ljudi. Najdjelotvorniji program je identifikacija sa tijelom (identifikacija npr. sa sopstvenom nacijom ili konfesijom ili jednostavno sa sopstvenim predstavama i porivima).

Ko ovlada svješću „masa“ određuje u znatnoj mjeri, ponekad čak i u potpunosti, svjetske događaje. Bića i grupe, koje beskrupulozno teže ka moći i vlasti, time odaju da pripadaju mračnim silama, „demonima“ i „palim anđelima“, koji se spominju u svim mitologijama i školama misterija sveta. Ta bića su u potpunosti realna. Ona mogu da djeluju sa astralnih i vanzemaljskih oblasti na određene ljude ili se mogu inkarnirati na Zemlji i izgledati kao ljudi.

Ko se bliže pozabavi astralnim i hiperdimenzionalnim oblicima postojanja, otkriva takođe i ohrabrujuće perspektive. U pozadini, iza nevidljivih inegativnih bića, djeluju mnogo moćnija bića, svjetlosna bića i anđeli, koja dobrovoljno i sa ljubavlju poštuju božanske zakone slobodne volje. Zbog toga je tim bićima, strano da ograničavaju ili da utječu na slobodnu volju drugih bića. Ona ne manipuliraju, već informišu i inspirišu, da bi oni, koji tragaju, pronašli mogućnost da se odluče za pozitivno i Božansko.

Materijalni Univerzum je igralište, na kome se odigrava igra moći, sa igračima u različitim ulogama. Odluka, koje ćemo uloge igrati i uopće, da li želimo da budemo dio igre moći, je apsolutno individualna i ovisi od orijentacije sopstvene svijesti, tj. od sopstvene rezonance. Ona je opet direktan izraz slobodne volje, koja je najviše dobro svake individue. Ako se sloboda volje privremeno prokocka, to nije ništa drugo do poslijedica sopstvene odluke. Oni, koji služe Božijoj volji, teže ka tome, da ljude vrate do slobode da donose sopstvene odluke. Oni, koji slijede sebične ciljeve, pokušavaju da iskoriste neslobodu ljudi, za koju su ovi sami krivi.

Tako čovjek stoji u središtu najrazličitijih utjecaja iz vidljivih i nevidljivih regiona. Interesi su višestruki i nisu svi bogougodni i nesebični. Neprimjetna za većinu ljudi odvija se borba za planetu Zemlju. Ta bitka se u tri posljednja stoljeća zaoštrila i sada ulazi u odlučujuću fazu.

Mi smo politički i društveno programirani za samouništenje. Jedan takav cinizam, takva želja za uništenjem čovječanstva, ne može se pripisati nijednom čovjeku. Oni, koji izvode takvu prevaru, moraju biti druga, neljudska bića. Današnja svjetska privreda, ratna industrija i tajna politika izazivaju sumnju da na djelu moraju biti „neljudska bića“. Zašto je na Zemlji prevladala tako ekstremna destruktivnost?

Prvi odgovor glasi: jer se Zemlja nalazi u graničnoj oblasti svijetova svijetlosti i svijetova tame. Zbog toga na Zemlji djeluju i bića svijetlosti i bića tame jedna pored drugih i zemaljski čovek postaje svjedok najviših božanskih otkrovenja i inkarnacija, ali i nevjerovatne hladnokrvnosti i bestijalnosti.

Hijerarhije svjetova svjetlosti i tame su višestruko podjeljene; najčešće se govori o sedam dimenzionalnih nivoa, kojima vladaju odgovarajuća bića svjetlosti odn. tame. Tako npr. postoji sedam Arkanđela koji su svi dio božanske hijerarhije i surađuju sa bezbrojnim podčinjenim anđelima i bićima svjetlosti, koji se na sanskritu nazivaju Devas „Božanski“ i Suras „Bića svetlosti.

Obe hemisfere su hiperdimenzionalne i postoje odvojeno (paralelno), ali se dodiruju na zemaljskom nivou. Tako dolazi do toga da su na Zemlji na djelu i božanske i nebožanske snage. To istovremeno prisustvo „svjetlosti“ i „tame“ na pozornici Zemlje čini jasno razlikovanje ujecaja veoma teškim. Jer sve, što se događa u ovoj šahovskoj partiji, čak i pokreti „kraljeva“ i „dama“ izvode više inteligencije, koje stoje izvan zemaljskog polja.

Kada se na ploči povuče neki potez ili kada se izvede neka predstava, tome prethodi mnogo rada na duhovnom planu. Sve odluke se donose sa one strane ploče i izvan pozornice. Ko, dakle, želi da razumije, zašto se određeni potezi i inscenacije odigravaju, odnosno koje predstoje, ne može izbjeći da uzme u obzir i nevidljive inteligencije iza kulisa.

http://www.svjetloradnici.com/2014/01/17/negativni-utjecaji-na-zemlji-armin-risi/