Kome to ja upravljam svoj osmijeh, Svoju bol i radost, Svoj očaj i krik?

-Nekome tko vječno postoji!

Kome to ja predajem svoj život, svoju sadašnjost i prošlost, svoje povjerenje, patnje i cijelo moje biće?

-Nekome koji sve neizmjerno ljubi!

Tko me to zove na vječni život, novo buđenje, novu radost i ljubav ? Neda mi da padnem i sprečava moj slom, štiteći me svojom snagom, prijeteći samim bezdanima koji žele da me otmu?

-Netko ... savršeni Stvoritelj!

Tko se to u meni tajno moli, bdije i osluškuje kretanje zvijezda, zov daljine i jeku visine ? Tko to stoji na početku, središtu i na kraju svake moje želje, misli, odluke usred mog najljućeg bola i ognja ljubavi...i koji jedino ima pravo na moj život?

-Netko ... a to je vječiti i savršeni Bog.