Bez vjerovanja, bez potpunog predanja Gospodinu nema spasenja. Predanje - to je najvažniji stupanj bez kojega nema spasenja. Možete uspješno prijeći prva dva stupnja - čuti Evanđelje i svim srcem vjerovati u njegov sadržaj, ali poginut ćete poput nevjernika. Ako ne uzvjerujete, ne predate se Gospodinu nemate spasonosnu vjeru. Ali što znači "uzvjerovati - predati se"? Što ulazi u taj pojam?

Prije svega, to isključuje osobni čovjekov napor. Objasnimo to primjerom. Možda to najbolje ilustrira brak - žena se predaje mužu, cijeli svoj život i svu svoju budućnost. Nema istinitoga braka bez potpunog predanja. Gdje je potpuno predanje, tamo se "nešto" ili "netko" predaje ili povjerava. Ako bismo u Svetom pismu zamijenili riječ "vjerovati" riječju "povjeriti" ili "predati", tada bismo jasnije razumjeli, kako samu suštinu spasenja, tako i nov uzajamni odnos koji nastaje spasenjem. Na primjer: "Da, Bog je tako Ijubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga Sina, da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, (primijetite koji vjeruije) već da ima život vječni." (Ivan 3:16). Ili: "Vjeruj u Gospodina Isusa Krista pa ćeš se spasiti ti i tvoj dom" (Djela apostolska 16:3-1). Da bismo se spasili trebamo se predati Isusu Kristu. Da bismo postali stvami kršćani, u tom smislu kao što govori Sveto pismo, neophodno je stanovito djelovanje, "trud predanja sebe Isusu Kristu". Tako se bespomoćan i potpuno iznemogao utopljeniik predaje spasiocu; nije u stanju da se spasi, potpuno se predaje izbavitelju. Riječ Božja ne govori o tome da trebate predati Bogu svoje "zasluge" ili osobno "dostojanstvo"; vi to i nemate, jer Evanđelje govori o nečem drugom, o potćinjavanju sebe Bogu, o predanju, o prekidanju vlastitih zasluga da se spasiš, i o "PRIMANJU" nekog drugog, tko može spasiti. Evo što znači predanje. "A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja; onima. koji vjeruju u njegovo ime." (Ivan 1:12)

Za spasonosnu vjeru, (kao što ,je rečeno, značajno je vjerujemo li "u nešto", "nekome" ili "u nekoga" u Riječi Božjoj.

Oswald J. Smith