Rijetki su na Zemlji koji se raduju životu kakav im se nudi

i rijetki se nemiru ne podaju

Zato su ljudi od života načinili rijeku

toče je u pehare zamišljene i njome se opijaju

I dok piju ljudi se silno raduju i vjeruju da su zalog ljubavi

a zapravo se opijumu svikavaju

 

Jedni su bučni u molitvi

drugi kad bogati postaju

a treći se snovima kao vinom omamljuju

Tako je Zemlja nalik na krčmu što pripada Usudu

na krčmu kojoj se samo pijanice raduju

Ako vidiš nekog trijeznog kličeš sav u čudu

je li se to kišni oblak prikrao mjesecu

 

U Prirodi nema pijanstva

ni od vina niti od himera

Jer u potocima ničeg drugog nema

osim eliksira oblacima

Omamljivanje je potrebno ljudima

kao mlijeko

kao majčina dojka

Tek kad ostare i padnu u naručje pokoja

dosegnu doba u kome se dojka odbija

 

Daj mi flautu i zapjevaj

jer pjesma se najbolje pije

Zvuk flaute traje

i kada visoravan nestaje