Kada padne noć i kada plaštem sna ogrnu zemlju, napustih svoju postelju i zaputih se k moru govoreći: “More ne spava. Budnost mora pruža utjehu duhu koji ne spava.”

Stigoh na obalu, a magla se spustila s planinskih vrhova i sve prekrila, kao što sivi veo prekriva lice mlade ljepotice. Stadoh gledajući vojsku valova, slušajući njihove poklike, razmišljajući o vječnoj, a nevidljivoj sili što za njima stoji, o sili koja juri za olujama, bjesni s vulkanima, osmjehuje se usnama cvijeća i pjeva s potocima.

Malo zatim, osvrnuh se i vidjeh tri siluete kako sjede na litici, u magli koja ih i pokriva i ne pokriva. Lagano se zaputih k njima, kao da su snaga koja me mimo volje privlači.

Na nekoliko koraka od njih, zaustavih se zureći, kao da su čarolija koja mi odlučnost oduzima, a budi maštu moga duha.

Tada jedna silueta ustade i progovori glasom za koji mi se učini da dolazi iz morskih dubina:

- Život bez ljubavi je kao stablo bez cvijeta i plodova. Ljubav bez ljepote je kao cvijeće bez mirisa, a tek plodovi bez sjemenki... Život, ljubav i ljepota jesu Sveto trojstvo u jednome slobodnom, nezavisnom biću; ono se ne može mijenjati, niti odvajati.

Tako kaza i sjede.

Zatim se uspravi druga silueta i reče glasom nalik na žubor tekuće vode:

- Život bez pobune je kao godina bez proljeća. Pobuna bez istine je kao proljeće u suhoj, neplodnoj pustinji, Život, pobuna i istina jesu Sveto trojstvo koje se ne može odvajati ni mijenjati.

Zatim se uspravi treća silueta i reče glasom poput groma:

- Život bez slobode je kao tijelo bez duha. Sloboda bez misli je poput nakazna duha. Život, sloboda i misao jesu vječno Sveto trojstvo koje ne prolazi, niti iščezava.

Onda sve tri siluete ustadoše i strašnim glasom rekoše:

- Ljubav sa svime što ona rana, pobuna sa svime što donosi i sloboda sa svime što podiže jesu jedno očitovanje Boga. Bog je razložni um ovoga svijeta.

Potom zavlada mir, prepun lepeta nevidljivih krila i treperenja eteričnih tijela. Zatvorih oči osluškujući jeku riječi koje čuh. Kada otvorih oči, vidjeh samo more opasano velom magle. Prinoh litici gdje su tri siluete sjedile i vidjeh samo stup tamjanovog dima kako se uspinje k nebesima.

 Halil Džubran