Broj: 4211.                      Godina XVI                      1. Travnja (aprila) 2020

 

"PROST NAROD JE MUDRIJI,

ZATO ŠTO JE MUDAR SAMO

ONOLIKO KOLIKO MU TREBA".  

Laktancije

 

Dragi prijatelji,

Draga mi je ova poruka iz "Bijele kule". Zašto? Zato što govori o učinu na način već formirane narodne mudrosti SVE ŠTO RADIŠ, SEBI RADIŠ! Ali i zbog jednog stanovišta (da ne kažem paradigme), bolje reći, uvida da naša POTREBA ZA VREMENOM, NJEGOVA JE JEDINA PRIGODA DA SE UOBLIČI:

 

 

9.  A SAD ĆEMO OPET O VREMENU

 

        A sad ćemo opet o vremenu, jer to je nešto što moraš razumjeti, želiš li o njemu ne ovisiti.

        Shvati, dakle, da si ti ta, koja je sebi dala sve što ima, i oduzela sve što nema; i da si ti ta, koja će sebi dati sve što će imati, i oduzeti sve što će ne imati; jednako tako, ti si ta, koja uobličuješ vrijeme, jer si ti ta, kojoj treba vrijeme. Ti si tvorac događaja, zadaješ im tok i važnost, smisao i sadržaj. Bezoblika masa svijeta puzi oko tvojih nogu, i nije pritom bezopasna, baš kao što nije bezopasno more smole za mušicu pozornosti.

        U tomu moru smole, vrijeme je jedan od bezoblika. Tvoja potreba za vremenom, njegova je jedina prigoda da se uobliči.

 

"Bijela kula", knjiga 17. Zapisala Vesna Krmpotić 

 

1. travnja 2020.

 

Često govorimo o molitvi. Molitva ne znači tražiti nešto od Boga. Molitva je pokazatelj iskustva atmičkog blaženstva. Ona je način dijeljenja ovog blaženstva, njegovog širenja posvuda uokolo i uranjanje u to blaženstvo. Molitva mora doći iz srca. Molitva koja se ne osjeća u srcu potpuno je beskorisna. Gospod će prihvatiti srce bez riječi. Ali neće prihvatiti riječi i molitve koje ne dolaze iz srca. Zbog toga je Bog opisan kao Gospodar srca (Hridayesa). Samo kad vjerujete u to moći ćete očitovati svoje božanstvo. Bog je u vama, izvan vas i oko vas. Prepoznajte ovu istinu i živite u skladu s njom. Sve dok ste ispunjeni sumnjama nećete iskusiti mir ili sreću.

 

Božanski govor, 29. srpnja 1988.

 

Molitva mora doći iz dubine srca; Gospod traži iskrenost osjećaja (bhava), a ne vanjsku pompu (bhaya). – Baba