,članak broj 302.,ko bi reka.,magicus me je otkrio tj ja njega prije nekih pola godine...pola godine je proslo tako brzo kao i ove sve prethodne godine...bižidu dani.,leti vrime...a ja cekam.,danas sutra danas sutra...razlozi postaju tek bljestavi izlozi izlizanih samozavaravanja samooptuzivanja.,sunce svaki dan izlazi sunce svaki dan zalazi.,sve pulsira sve je u toku.,a ja cekam danas sutra.,naoruzan ovog puta suncanim i bljestavim pojmovima mira ljubavi nade sreće...na svaku "negativnu misao" ja odgovorim "pozitivnom"...afirmiram pozitivno gledam dobro...ali i dalje san okupan pojmovima i dalje sebe uvjeravam kako treban biti ono sto u stvari jesam...i onda sasvim slucajno procitavsi dio kajinog teksta koji kaze
JA JESAM KOJI JESAM
A TI JESI ONO ŠTO MISLIŠ DA JESI.
....plemenitim mislima oplemenjujem ne-plemenitie misli.,znaci opet se bavim suhoparnim ljuskama pojmova u ime istine unistavam istinu i opet ne vidim stablo od sume.,.ja brani i opravdava samo ono ja koje je promjenjivo a promjenjivo je jer polazi iz pojmovnog uma..,a misli dolaze i odlaze a ja na njima gradim kucu trokatnicu...zatocen između zelja i straha.,umisto da se opustim i prepustim i da budem,..,odpustit i zivit zivot.,.analize paralize.sjecanja osjecanja razmisljanje zamisljanje..,idemo u boj srce moje.,.-_-_--__-----_--__-------_---
Ono što mi nazivamo stvarnost, je zaista tek rezultat zbirke naših subjektivnih iskustava.
Doslovce stvarate novu jetru svakih šest tjedana, novu kožu jednom mjesečno, novo tkivo želuca svakih pet tjedana, novi kostur svaka tri mjeseca, nove moždane stanice svake godine i DNA (koja sadrži sjećanja miliona godina evolucije) dolazi i odlazi svakih šest tjedana. Ako želite uzeti u obzir svaki atom u tijelu, svi su oni zamijenjeni u manje od dvije godine. Ako mislite da ste vi svoje fizičko tijelo, definitivno imate problem. O kojem (od svih ovih) to tijelu govorite?
Što se dogodilo tijelu od prošle godine? Vratilo se prašini od koje je i proisteklo. Mrtvo je, a opet "Ja" nije umrlo. ... Ja neprekidno nadživljavam fizičku smrt tijela. Upravo sada u ovom trenutku. Možda je tijelo mjesto koje moja sjećanja zasada nazivaju "domom".
Da ste otišli fizičaru i upitali "koja je istinska priroda fizičke stvarnosti?", fizičar bi vam mogao reći da je istinska priroda fizičke stvarnosti da ona nije fizička. Ako pogledati u bilo što "materijalno" (tvarno) vidjet ćete da je ono načinjeno od atoma, koji su načinjeni od čestica koje se kreću neopisivim brzinama kroz ogromne prazne prostore - te čestice uopće nisu materijalni objekti, one su fluktuacije energije i informacije u ogromnoj Praznini informacije i energije.
Viđeno kroz oči fizičara, a ne kroz instrument ljudskog osjetilnog iskustva, ljudsko tijelo (ili bilo što drugo fizičko) je proporcionalno jednako Prazno kao i međugalaktički prostor. Kad biste mogli vidjeti bilo što onako kako to stvarno JEST, vidjeli biste ogromnu praznu Prazninu s nekoliko razbacanih točki (koje su same energija) i nekoliko električnih pražnjenja (opet energija). Činjenica jest da je 99,99999% ljudskoga tijela ili bilo čega drugoga uglavnom prazan prostor. Preostali 0,00001% koji izgleda materijalan, također je prazan prostor.
Cijela je ova stvar napravljena od ničega. Suštinski materijal od kojeg je načinjen Univerzum je da uopće nije u pitanju materijal. Esencijalna "tvar Univerzuma" je "ne-tvar", jer naš unutarnji prostor nije samo prazan Prostor - to je maternica Stvaranja - priroda ide na isto mjesto da bi stvorila galaksiju ili ljudsko tijelo kao što ide da bi stvorila misao, jer što je drugo misao do impuls energije i informacije koji izvire iz istog Jedinstvenog Polja koje strukturira i okuplja sve sile prirode koje su konačno doživljene kao "materijalna stvarnost"?
Svi mi dolazimo iz istog mjesta, i ti kvantni događaji - te osnovne vibracije prirode koje čine strukturu cvijeća, drveća i zvjezda pojavljuju se u mojoj vlastitoj svijesti kao lingvistički strukturirana verbalna elita misli koja mi govori na engleskom (u prijevodu na hrvatskom) jeziku... Drugim riječima, misao je kvantni događaj. Ona je fluktuacija u tom Jedinstvenom Polju i transformira se (kao što to čine svi kvantni događaji) u sub-atomsku stvarnost, molekularnu stvarnost i konačno "cijeli svijet". Moje fizičko tijelo je dio tog svijeta. Ono je reciklirani sirovi materijal.
Ako postoji inteligencija u meni, tada je inteligencija svugdje - postoje hijerarhije Inteligencije, ili razine intenziteta izraza te Inteligencije. Ona je svugdje i nije na jednom mjestu (nije lokalizirana). Misao je samo impuls u tom polju koje stvara stvarnost.
Svaka misao, osjećaj i emocija (bez obzira razmišljate li na danskom ili sanskrtu) prevodi se u isti biokemijski događaj. Ti biokemijski događaji nazivaju se neuropeptidi. Oni su "glasnici iz unutarnjeg prostora".
U svakoj stanici tijela postoje receptori za neuropeptide. Također, svaka stanica proizvodi neuropeptide. Imunološke stanice, koje vas štite od degenerativnih poremećaja, cijelo vrijeme prisluškuju vaš unutarnji dijalog. Pitanje je, ako se događa nekakav unutarnji dijalog, tko vodi taj unutarnji dijalog? Imunološke stanice stvaraju iste peptide kao što su oni koje stvara mozak dok obrađuje misli. Drugim riječima, imunološke stanice također obrađuju misli. Upitajte dobrog neurobiologa koja je razlika između imunološkog sistema i nervnog sistema i on će vam reći da - nema nikakve razlike.
Imunološki sistem je "kružeći" nervni sistem. Da stvari budu još zanimljivije, ista je slučaj bilo gdje u tijelu. Kada znanstvenici promatraju stanice stomaka ili debelog crijeva, uočavaju da se događa ista stvar. Kad kažete da "osjećate nešto u utrobi" glede nekog pitanja, ne govorite preneseno, već doslovce, jer vaša "utroba" stvara iste kemikalije koje stvara i mozak. Zapravo, vaš osjećaj u "utrobi" mogao bi biti malko točniji jer stanice utrobe još nisu "evoluirale" do stanja sumnje u same sebe.
Tijelo i um su povezani sa svakog aspekta fiziologije. Kada doživljavamo kvantne događaje (inteligenciju i informaciju) "subjektivno", to nazivamo "um". Kada te iste kvantne događaje doživljavamo "objektivno", to nazivamo "tijelo". Sve to izvire iz istog polja čiste mogućnosti koja u sebi obuhvaća sve te informacije i kretanja energije koja doživljavamo "subjektivno" kao "um" i "objektivno" kao "tijelo".
Po sebi, polje prevazilazi i "tijelo" i "um". "Mislilac" nije u području tijela ili uma - polje je "mislilac" (iza) misli, kao i uzrok uma i tijela. Veliki Sufi mislilac je jednom rekao "Tamo izvan ideja dobrog-čina i zlo-čina, postoji polje - tamo ćemo se sresti".
Ono što nazivamo linearnim vremeno jednostavno ne postoji; linearno vrijeme je čisto psihološki događaj u Univerzumu u kojemu se sva vremena događaju odjednom, istovremeno.
Kada sam otkrio tko sam zaista Ja, otkrio sam da nisam Um, već da je Um ja; ja nisam tijelo, ali je tijelo ja; ja nisam Svijet, ali Svijet je ja; kružeći unutar sebe ja stvaram iznova i iznova; u suštini, ja sam To što stvara sve To - Ja sam To, ti si to, sve je To i To je Sve što Jest; ako pronađete To, tada imate Sve."
Mi stalno tumačimo naša sjećanja. Prosječni čovjek misli oko 60 000 misli dnevno. Uznemirujuće je što oko 95% misli koje imaš danas su iste misli koje si imao jučer.
Ljudi su postali "skupine uvjetovanih refleksa" konstantno ponovno stimuliranih i poticanih medijima, ljudima i okolnostima u iste kvantne događaje, biokemijske događaje, obrasce ponašanja i životna iskustva. Postajemo "žrtve" stalnog ponavljanja istrošenih sjećanja. Ironija je što si tvoj mučitelj danas ti koji si preostao od jučer.
Kroz uvjetovani odgovor i vezanost za znano, stalno dozivamo jedne te iste kvantne događaje kroz naše vlastito djelovanje sa samim sobom koje rezultira istim ishodom; u drevnoj vedskoj literaturi Indije, na jednom mjestu Šiva govori: "vidi svijet kao da ga vidiš po prvi puta; vidi ga kroz oči djeteta i odjednom ćeš shvatiti da si slobodan".
Okovi nisu ništa drugo nego gledanje svijeta kroz kamuflažu unaprijed promišljenih ideja, spoznaja, očekivanja, tumačenja, oznaka, opisa, definicija, procjena, analiza i na kraju prosudbi. Kad biste mogli vidjeti svijet bez prosudbe, vidjeli biste ga kao što ga vidi dijete - svježe, s beskrajnim mogućnostima sadržanim u Vjećnosti. Ono čega se trebate osloboditi nije nepoznato - trebate se osloboditi onoga što Znate. Sloboda od Znanog je ono što nam treba. Trebamo zakoračiti u Nepoznati tijekom svake sekunde naših života, jer Znano nije ništa drugo do rigidni obrazac prošlih uvjetovanja - sjećanja i tereti prošlosti.
Ne brinem o Prošlom, nisam opterećen Krivnjom i Sjećanjima Prošlosti, ne očekujem nešto u Budućnosti niti je se Bojim, jer moj je život posve koncentriran u Sadašnjosti - pravi odgovor na svaku situaciju dolazi mi kada se ta situacija dogodi - jer u moje Ja je ugrađen proces koji je daleko točniji od onoga koji je ograničen na racionalnu misao - nema gore sudbe od uhvaćenosti u ralje racionalnosti.
Ako su naša tijela samo-stvorene ideje, pitanje je, Tko ima te ideje? Nudim vam zamisao da taj "stvoritelj" nije lokalan - ne možete ga nigdje smjestiti, jer on je svugdje i nigdje istovremeno. Ne možete pronaći mjesto na kojemu se nalazi Onaj koji odlučuje pomaknuti vašu ruku. Možete u mozgu pronaći izvršenje komande, ali ne onoga koji odlučuje pomaknuti ruku. Gdje je moj "odlučitelj"? Odlučitelj je u praznini između naših misli. Taj gap sadrži beskrajne izbore i u svakom malom gapu između svake misli ja sjedim tamo kao dio "mislitelja (iza) misli".
bglavac
edin.kecanovic
