Eh,da mi je ostat ista a da se svi prilagode meni..padne mi ovaj trenutak ta misao..
Znači ja mogu istresati svoju gorčinu.. bijes na bilo koga i nitko mi ne smije zamjeriti. Jer  eto takva sam, i ne želim se ni za koga mjenjati..
U ovoj našoj virtuali . mnogo je uvreda izrečeno.. i često na kraju žrtva izvisi .tj biva baniran dok pobjednik postaje onaj tko jače viče..
Samo me zanima jedna stvar kako se osjeća taj isti koji je dotjerao mak na konac preko „trupla“ ostalih.. uzdiže li i dalje ponosno glavu .. misleći da je bolji ili zaštićeniji kao neka rijetka vrsta?
Pirova je to pobjeda moji dragi ljudi..zar nije bolje šutjet i prigristi jezik nego se uloviti u zamku tuđeg bijesa?
I normalno da se odozgo bolje vidi ali  u visinama prebiva Sunce koje znade zaslijepiti..nenavikle oči..
A mrak je samo nedostatak svjetla …i kad se upali sijalica taj mrak postane još ružniji i izraženiji..
Ali to ne znači da ga ima više nego samo da je konačno osvijetljen..da su osvjetljeni svi zabačeni kutci gdje se dugo vremena skupljala paučina i prašina..
I onda se lijepo uzme metla i to fino počisti…
Ali počinje se uvijek od vlastitog doma,, kod nas kažu ako mu je okućnica takva.. kakav mu je tek dom ?
A one svete riječi .. molim ,.. hvala… izvini..oprosti..stavimo kao tepih ispred  svog doma kao dobrodošlicu svima koji navrate..
Vaša @ pjesnikinja