Svaki bi čovjek trebao izabrati svoj vlastiti ideal i nastojati ga ostvariti. To je sigurniji način napredovanja nego uzimanje tuđih ideala, koje je nemoguće ostvariti. Na primjer, ako uzmemo dijete i odjednom mu zadamo da prohoda 20 milja, ili će umrijeti ili će jedan na hiljadu uspjeti propuzati 20 milja, da bi na kraju bio potpuno iscrpljen i polumrtav. To je upravo ono sto uglavnom nastojimo napraviti sa svijetom. Svi muškarci i žene u bilo kojem društvu nisu istog umnog kapaciteta niti iste snage za akciju; oni moraju imati različite ideale i nemamo se pravo rugati niti jednom idealu. Neka svatko radi najbolje što može u realizaciji vlastitog ideala. Niti je ispravno da me se sudi po vašim standardima ili vama po mojim standardima. Jabuku ne treba suditi prema standardu hrasta, niti hrast prema jabuci. Da bi sudili jabuku moramo se držati standarda jabuke, a hrast mjeriti prema njegovom standardu.

Jedinstvo u raznolikosti je plan kreacije. Koliko god da se muškarci i žene međusobno razlikuju u pozadini im je jedinstvo. Različiti karakteri i vrste muškaraca i žena su prirodne varijacije u kreaciji. Zato ih ne trebamo suditi prema istom standardu niti stavljati isti ideal pred njih. To uzrokuje samo neprirodnu borbu i čini da čovjek počne mrziti samog sebe i bude spriječen da postane religiozan i dobar. Naša je dužnost poticati svakog u njegovoj borbi za njegov vlastiti ideal što je moguće bliži istini.

Svami Vivekananda