još jedan napola odslušani blues, i jedna neprobavljena reklama za bolji život tjeraju me u novi dan, u novu danju moru. savršeno svjesna zabadanja noža u leđa, i krvi što curi dosadno, ljepljivo i polako niz kralješnicu gordo uspravnu bez obzira na bol.. grize me svakodnevica za krajeve kreativnosti. ne znam je li dovoljno jaka da otrpi još jedno uplitanje u ideju...  baš kao neki olinjali avlijaner kezi zube misleći, valjda , da ima u što zagristi, a noga je drvena i to drvo je već trulo, samo ga jaka volja drži na hrpi.  A baš kažu da mi nije danas dobar horoskop, ....a nije ni jučer bio,  a baš sam se nasmijala i nakreveljila do suza.