Sjećam se tinejđerskih godina kada je jedino bilo važno kako se dobro zabaviti.Kako je samo bilo lijepo tada živjeti.Zaljubiš se svaki drugi dan,razmišljaš samo kako se obući i gdje izaći navečer.Tko je uopće smislio da se tako neodgovornoj balavurdiji da pravo da donose odluke o nekim stvarima zbog kojih bi mogli ispaštati ostatak svoga života.Nitko nas tada nije pripremao za teške životne obaveze koje će nas patiti cijelog života. Kada bi barem postojao način da se izbrišu neke odluke koje smo donjeli,a na kraju su ispale sasvim pogrešne.Znam da je sada kasno za kajanje,ali baš je lijepo podjeliti s drugima svoje patnje.