Ponekad procitam kako se netko dici "cvrstim stavovima" ili za nekog kažu "taj ima svoj stav o svemu". I to je kao nešto dobro.

Ja nemam cvrst stav o nicem, ponekad iz ciste zajebancije ili poslovnih razloga glumim da imam.

Za vrijeme napada na Irak sa istim sam žarom iz cistog sadizma branio SAD pred ljudima koji imaju cvrst stav da nije trebalo napasti Irak, kao što sam pljuvao Busha pred ljudima koji imaju cvrst stav da se moralo napasti Sadama. Uglavnom sam lako pobijedivao u tim jalovim diskusijama, jer je puno lakše imati "cvrst stav" nego argumente.

Ima ona sjajna misao, nemam pojma cija, da su ljudi od jedne knjige puno gluplji i opasniji od ljudi koji nisu procitali niti jednu knjigu. Zamislite osobu koja je u životu procitala samo Mein Kampf. Ili osobu koja je procitala samo Bibliju. Ili se informira samo iz Vecernjeg lista. Ti ljudi, nesumnjivo, imaju cvrste stavove.

Rat u Iraku je zadnja stvar koje sam se sjetio jer sve manje i manje se uopce upuštam u ikakve polemike. Kad netko nacne politicku ili vjersku temu uglavnom kimnem glavom, zamislim se i zabrinuto kažem "jesi vidio Dinamo, nema tu buducnosti".

Baš sve je relativno, ljudi su proturjecni. Ljudi sa cvrstim stavovima su zatucani, opasni i nerijetko puni mržnje prema onome što se ne podudara s njihovim cvrstim stavovima.

Imam koliko-toliko cvrst stav da je glupo imati cvrste stavove.