Kad se spomene ovaj cvijet, uglavnom se sjetimo naših dragih koji su napustili ovaj svijet te velikih bijelih ili žutih loptastih cvijetova. No, priča o ovom cvijetu ne mora biti takva. Krizantema je u Europu donesena prije 200 - tinjak godina.

Donesena je s Dalekog istoka,  iz Kine i Japana. U nekim drugim zemljama se koristi kao rezano cvijeće za bukete i ukrašavanje domova. Prednost ovog cvijeta je što dolazi u jesenskim mjesecima, kada je većina drugih biljaka završila vegetaciju pa je stoga, osim za ukrašavanje grobova, treba iskoristiti i za ukrašavanje vrtova, terasa i kao rezano cvjeće. Krizanteme razlikujemo po veličini cvijeta. Možemo ih podijeliti na velikocvatne i na sitnocvatne. Sitnocvatne su pogodnije za gredice i lončanice. Krizanteme u loncima poznatije su kao Margarete. Prednost sitnocvatnih lončanica je u tome što ih ne moramo tempirati za točno određeni datum, ali i u trajanju cvatnje, jer u povoljnim uvijetima dugo cvatu, a mogu se sačuvati i za iduću godinu.

Za uspješan uzgoj potrebno joj je osigurati hranjivo, dobro propusno tlo (krizantema ne podnosi veću količinu vlage) te sunčani i od vjetra zaštićen položaj. Ako su ljeta sušna, valja ih zalijevati, a treba i prihraniti s kompleksnim NPK gnojivom. U svibnju i lipnju sitnocvatućoj krizantemi valja otkinuti rastući vrh, kako bi se grm što više razgranao i postao gušći. Kako cvatu u mjesecima kada je mraz uobičajena pojava, valja ih zaštititi najlonom ili debljim kartonom. Margarete nakon cvatnje valja podrezati na visinu od 20 cm  i čuvati u svijetloj prostoriji, na temperaturi od 5-6° C do proljeća. Iduće jeseni krizanteme će biti nešto više, jer se u masovnoj proizvodnji koriste retardanti rasta. Razmnožavamo ih u ožujku i travnju: dijeljenjem grmova ili reznicama koje uzmemo od mladih izboja pri bazi biljke.