Oči imam za svjetlo,

za proljetno zelenilo, za bjelinu snijega,

za sivilo oblaka i plavetnilo neba,

za sunčev sjaj danju,

za svjetlucanje zvijezda noću

i za nevjerojatno čudo

što ima toliko divnih ljudi.

Usta imam za riječ,

za dobru riječ na koju drugi čeka.

Usne imam za poljubac,

ruke - da pomažu i budu nježne,

noge - da pođu na put k bližnjemu,

k onima koji žive u samoći i hladnoći.

A srce imam - za ljubav.

Zašto onda nisam sretan?

Jesu li mi oči zatvorene, usta puna gorčine,

ruke lijene, noge ukočene, srce hladno?

Zar ne znam da sam stvoren

za radost?

(Phil Bosmans)

Ugodan dan!!!