Andrijana Galović

Ne tuguj    (iz knjige Srodne duše)

Kad dođeš k meni

I staneš uz moj grob

Ne plači.

Ne dopusti suzama

Da klize ti niz obraze.

Ne dopusti da hladan vjetar

Smrzava tvoje ranjeno srce.

Ne muči svoju dušu,

Jer iako više nisam ovdje,

Tu sam.

Stojim pokraj tebe.

Zar ne osjećaš?

Zar ne osjećaš kako ti nježno milujem vrat?

Dok ptičice skladno pjevaju našu pjesmu.

Govore o ljepšim danima.

Tvojim danima.

Bez mene.

Ne tuguj, ne plači više

Jer zamnom trebaju plakati samo jesenje kiše.

Podigni glavu,

Obriši sze.

Jer doći će taj dan kad shvatit' ćeš

Zašto smrt me tebi uze.

Ne tuguj, ne plači više

Jer odsad se tvoja sudbina nova u zvijezdama piše.

Okreni se, idi.

Kreni stazama svojim.

Ne misli više o očima mojim,

Jer nema ih; nema ih više,

Šaputat će ti srce iz dana u dan

Sve tiše i tiše.

Ne tuguj, ne plači više

Jer odsad netko drugi svojom pojavom

Tvoju sudbinu piše.