Buđenja jutrom uvijek mi ostavljaju prostora da pitam sebe uz gorku kafu:"Kuda danas misli da me vode"?Ne volim maglu u tim satima,jer ne vidim daljine i visoka brda.
Vraćam se pitanju KUDA?Fizički biću prisutna po raznim prostorijama,malo i zraka udajhnut' ću ako me bude volja?
Ali....
Ni ovo "ali" baš ne volim,jer iza njega obično duboka misao dolazi.
Hodat' ću,pričati,smijati se,sve dok mi neka pjesma ili poneka pahulja ne probudi sne,duboko u meni skrivene... 
E tada nisam svoja!!!!
Otisnem se kao brod na široko more i snivam uz galebove.
Nauživam se svojih tihih želja,poskočim od veselja!
Tako to u mom životu bude,od običnog buđenja
    do snova što kroz život me prate.....