"Svi smo mi POSJETIOCI, ovog vremena

ovog mjesta,

kroz koje samo prolazimo.

Naša SVRHA života ovdje

jest SLUŽITI,

UČITI, RASTI, I LJUBITI..

Poslije toga

VRAĆAMO SE KUĆI.

-Misli Aboriđina-astralskog domoroca-...

Krenuh u ovo jutro, razmišljajući o pisanju dnevnika, o tome, što me danas čeka, otvorih mail, pročitah predivno pismo duše koja vibrira na istim frekvencijama kao ja..

Čak dovoljno lijepih vibracija, da mi dan protekne u miru..

Pogled na ovu misao, australskog domoroca, još više je proširila spektar mojih razmišljanja..

Koliko su kultivirani zapadnjaci, spremni makar na tren pustiti da ova misao prođe kroz njihove glave?

Svrha života je izrečena iz glave jednog bića, kojeg bi većina ljudi proglasila divljakom.

Ljudi koji su zaboravili svoje ciljeve, kada su prolazili kroz vratnice ovoga svijeta.

Zašto zaboravljaju?

Od početka, kada počnu govoriti, stvaraju umne obrasce, koje im na žalost, stvaraju drugi.

Od početka im režu krila, da budu sigurno prizemljeni na zemlji.

Od početka ih se uči cjelokupnom, već naučenom sistemu življenja, odvajajući duhovno od materijalnog. Duhovno se smješta na nedokučivo mjesto, u knjige zakona, na kamene oltare, stvarajući im umjetno božanstvo, koje će paziti na red i poredak, i kazniti ako se red naruši..

U ime kvazi ljubavi, ljubavi koja je plagijat one Istinske, čiste, nepatvorene Iskre, koja pali dušu, ali je ne ranjava, razgara plamen, koji samo grije, ali ne uništava..

Čovjeka se sistematski vježba da ima što više postignuća u životu. On trči za probitkom, grabi sve ponuđeno, postaje ovisnik o materiji, a u isto vrijeme sve je siromašniji duhom..

Postaje anoreksičan i na kraju duhovni paraplegičar.

Ima sve, uredan život, status, bogatstvo, ali se ne može pomaknuti dalje od toga svega ispod njega..

I kako da onda uopće stigne razmišljati o nekoj drugačijoj svrsi života, kad je od početka naučen da je IMATI važnije nego BITI..

Ovoga domoroca naizgled ne dotiču ratovi, zavjere, masonerije, političke pikanterije, i silina zla koja se obrušava na njegov svijet.

Zapravo,itekako ga se dotiču, ali on, poput istinskog istraživača, sve to stavlja u ove izrečene misli:

"Naša svrha  života ovdje je zapažati, učiti, služiti i ljubiti.."

Baš tim redoslijedom.

Prvo zapažamo stvari.

A zapažamo ih, ako su nam srca otvorena.

Onda Učimo..

Kada vidimo zlo i pogreške drugih, shvaćamo da nam je to darovano, ne da budemo to što vidimo, nego da ne budemo upravo to što osuđujemo..

To se zove učenje..

Kada naučimo svrhu svega doživljenog, tada smo sposobni služiti druge, ne pretvarajući sebe u žrtve.

Služiti druge bez kalkulacije, i želje da nam Bogovi i ljudi uzvrate istom mjerom.

Služiti kao trenutno darovane mogućnosti, bez pomišljaja na bilo kakve zasluge..

Nakon toga, tek nakon toga, otvara se modri ocean Ljubavi..

Istinski Ljubiti je konačni cilj življenja, prije odlaska u zagrljaj Onome koji jest..

A istinski ljubiti znači spajati sve što su nam od početka bezdušno željeli odsjeći..

Prvo krila, pa sve poslije toga..