JOŠ NISI DAO SVE

 

7. kolovoza

 

Ljudi moraju uložiti najviše truda da ljube jedni druge.

I u braku je tako. Nakon prve lavine prisizanja

na ljubav sve do smrti polako se opaža da baš nismo

svaki dan pripravni umrijeti za drugoga.

To me podsjeća na o n o ljubavno pismo koje j e netko

napisao: »Najdraže zlato, volim te više nego što mogu

iskazati. S tobom ću kroz vatru, ništa mi neće biti previše.

Vječno ću te ljubiti.« U potpisu: »Tvoj dragi«. A zatim je

sasvim dolje stajao dodatak, na brzinu đometnut:

»Dakle, do nedjelje - ako ne bude kiše!«

Nerijetko je slično i u svagdašnjem životu.

U mašti, u riječima ljubav je sasvim laka.

Uvijek iznova visim na pitanju:

Zašto ljudi ne izdrže ljubav?

Zašto je tako teško izdržati svaki dan zajedno?

Vjerujem, mi ljudi jako se često zavaravamo.

Tvrdimo doduše da volimo druge,

ali zapravo volimo samo sebe.

Previše misliš na o n o što drugi mota učiniti za tebe.

Drugi mora biti srdačan, nositi te na rukama,

ne smije ti ništa predbacivati, ne smije biti loše raspoložen.

Kod i najmanjeg razočaranja ti se osjećaš ranjenim.

Premalo misliš na ono što bi ti trebao učiniti drugome,

što ti možeš drugome dati.

A tajna je u ovome. Nemoj prebrzo reći:

»Ne voliš me«, sve dotle dok god nisi sve dao.

 

PHIL BOSMANS